Avet
Avet je biće iz mitologije Južnih Slavena. Vjerovanje o postojanju ovog mitološkog bića je rašireno među stanovnicima u Srbiji (Šumadija, zapadna Srbija i Vojvodina), u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj (u okolini Dubrovnika) i u Sjevernoj Makedoniji.[1][2]
Etimologija
Postoje različita tumačenja naziva avet. Postoje pretpostavke da ovaj naziv potiče od arapske riječi hajalet što znači priviđenje,[1][2] ili turske riječi afet što znači nesreća ili čudo. Međutim, neke paralele ukazuju na mogućnost izvođenja naziva iz slavenske osnove sa značenjem „videti“, što bi bio sinonim rasprostranjenim nazivima priviđenje i prikaza. U staroruskom i praslavenskom jeziku se pojavljuje izraz aviti što znači javiti/javiti se ili pokazati/pokazati se.[1] [2]
U nekim krajevima se mogu pronaći i drugi nazivi za avet, kao što su: avetinja, avetot (u makedonskom jeziku), avijes (kod Uskoka) i havetinja. Naziv avet sreće se u ustaljenim pogrdnim izrazima, kletvama ili u poređenjima.
Opis aveti u mitologiji i narodnim predanjima
U mitologiji i narodnim predanjima postoji nekoliko različiti opisa aveti koji variraju od kraja do kraja:
- U Gruži se smatralo da je avet duh koji se pojavljuje noću u obliku starca sa dugom bijelom bradom i buljavim očima iz kojih sijevaju varnice;
- U Sjevernoj Makedoniji se smatralo da je avet duša griješnog čovjeka koji je pred smrt dugo bolovao i teško umro, kao i duša samoubice koja ne može da ode na nebo. Ona se pojavljuje noću u obliku čovjeka sa ružnim i ispijenim licem koji je ogrnut bjelim čaršafom, ili u obliku crnog slijepog miša.
Zajedničko za sve opise aveti je to da se radi o noćnom strašilu, prikazi koja svojom pojavom izaziva strah kod ljudi. Za aveti se često spominje da borave u napuštenim kućama i ruševinama (odatle i narodni izraz za ova mjesta - avetinje) gdje dave svoje žrtve. Najčešće ih se može sresti u periodu "nekrštenih dana" (tj. u dane od pravoslavnog Božića do Bogojavljenja) kad su najopasnije po ljude. Radi zaštite od aveti ljudi su često koristili bijeli luk, koji su nosili u džepu, da bi ih aveti zaobilazile. Prema zapisima iz početka 20. stoljeća u okolini Kragujevca žene su uveče vezivale svoje čarape i suknje, kako ih aveti ne bi noću uzimale i oblačile, a u okolini Sarajeva su se štitili tako što su u sanduk stavljali tisovinu. Ovo narodno vjerovanje je slično narodnim vjerovanju Hrvata iz Zapadne Hercegovine koji su smatrali da vile uzimaju noću ženama suknje iz sanduka, nose ih i ponovo ostavljaju na istom mjestu bez znakova da su ih nosile.
Reference
- ^ a b c Кулишић, Шпиро; Петар Ж. Петровић; Пантелић, Никола (1970). "Авет". Српски митолошки речник. Београд: Нолит. str. 8.
- ^ a b c M. Tolstoj, Svetlana; Radenković, Ljubinko (2001). "Avet". Slovenska mitologija: enciklopedijski rječnik (jezik: srpski). Beograd: Zepter Book World. str. 1. ISBN 978-86-7494-025-9.
Literatura
- J. Pavlović (1901). Zavezivanje odela.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Petrović, Petar (1948). Život i običaji narodni u Gruži. Beograd.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Stanić, M. (1990). Uskočki rečnik 1. Beograd.CS1 održavanje: ref=harv (link)
| Bogovi |  | |
|---|---|---|
| Duhovi mjesta | ||
| Umrli nesretnim slučajem | ||
| Mitološka bića |
| |
| Bića u ritualima | ||
| Mitska mjesta | ||
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
