Eutifron

Eutifron je jedno od Platonovih djela.^[1]

U tom Platonovom djelu glavni protagonisti su svećenik Eutifron i Sokrat. Raspravljaju o skorašnjem suđenju Sokratu i o tome što je to pobožno. Kao i u svim ostalim dijalozima Sokratov sugovornik je doveden u stanje nekonzistentnosti i protivrječja.

Sokrat ovdje pita nešto veoma zanimljivo, a to je: "Da li je dobro ono što je bogovima milo ili je to bogovima milo zato što je dobro?"

Na neki način sugerira misao; da li su bogovi kriterij dobra ili se oni nekako usmjeravaju k tom dobru? Sokrat je vjerovao više ovo drugo, on se bavio ljudskom mudrošću i bio je izraziti etičar i moralist, ali ne površno i unutar neosnovanih prodika vec logički i dosljedno što je pokazao kako svojim životom tako i kroz principe koje je sljedio vezano i za vlastitu smrt.

Eutifron je zanimljivo djelo i kako tako približava nas Sokratu jer kao i većina Platonovih djela završava u aporiji, ali ovdje se čini da Sokrat uistinu ne hini neznanje već da ne zna. Baš nas to neznanje približava Sokratu. U Eutifronu je uistinu moguće da on ne zna sto je pobožno, jer tu se radi o božanskoj mudrosti(o spoznavanju cijeline), a ne o onoj kojoj je Sokrat posvetio svoj život: ljudskoj mudrosti tj. čudorednom životu.

U sferi epistemologije koja je dokučiva ljudima, radi se zapravo o dosezima i pravilnom poimanju parcijalnih dijelova zbilje.

Upravo u tim mikro dijelovima kristalizira se cijelina i bit pojedinacnog,ali ona kao "sveukupnost i sveprisutnost" pripada samo bogu."Jedino je bog mudar",a ljude koji se ne istraživsi ljudsko posvećuju nekoj speologiji božanskog Sokrat smatra sumanutima.

Geslo koje je navodno bilo napisano na pročelju hrama u Delfima glasilo je:"Spoznaj sebe samog".Kod Heraklita je ta spoznaja imala jednu "egoističnu" dimenziju dok je samospoznaja kod Sokrata uvijek uključivala druge;on je propitkivao, ispitivao i sumnjičio one što tvrdiše da nešto znaju.I plod tih propitkivanja bio je uvid u to da ono što su njegovi sugovornici mislili da znaju postaje protivslovno nekim drugim "znanjima" do kojih dolaze u dijalektičkoj raspravi sa Sokratom. Naravno, tu se očekuje neka Sokratova objava, ali ona izostaje.

On tvrdi da pita jer ne zna,a jedino što zna je upravo to da ne zna, to zna."Ja znam da ništa ne znam."