Garavice
Garavice su mjesto masovnog pogubljenja, masovna grobnica i spomen-područje u neposrednoj blizini grada Bihaća. Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine u Garavicama je izvršen masovni pokolj srpskog civilnog stanovništva od strane ustaša[1] u kojem je ubijeno oko 12000[2] ljudi, među kojima veliki broj djece. Ubijeni stanovnici Bihaća i okoline su bili skoro isključivo Srbi[2] i u manjem broju Jevreji.
Hronologija zločina
Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije od strane Njemačke i Italije u Drugom svjetskom ratu stvorena je Nezavisna država Hrvatska. Bihać postaje sjedište novoosnovane županije NDH pod nazivom Krbava i Psat.
Novopostavljeni župan Ljubomir Kvaternik u junu 1941. zabranjuje Srbima i Jevrejima pristup Bihaću i okolini grada. S time su počeli progoni, zatvaranja i ubijanja Srba i Jevreja.
Juli 1941.
Sredinom jula 1941. po nalogu župana Ljubomira Kvaternika svi Srbi iz grada i bliže okoline su hapšeni i zatvoreni u zloglasni kazamat Kula, a potom su uslijedile masovne egzekucije.[3] Zatvoreni civili su iz Kule prevoženi na pripreljena stratišta Garavice, Karađorđevo selo i Ceravice. Rečeno im je da idu na prisilan rad u Njemačku. Žrtvama je naređeno da se svuku, opljačkane su i ubijene. Streljani ili zaklani nožem su zakopani u unaprijed iskopane jame. Mnoga tijela zaklanih Srba su bačena u rijeku Klokot.
Prve grupe žrtava su odvođene i ubijane noću, a kasnije u julu i augustu 1941. godine i danju. Ubistva Srba iz Bihaća se sprovode po porodičnim kućama, njivama i na brojnim masovnim stratištima u okolini Bihaća.
25. juli 1941.
Očevidac Milka Pepić-Kovačević navodi[4]:
Ustaško divljanje počelo je 25. jula 1941. godine kada je iz Pritoke (selo u okolini Bihaća) odvedeno prvih dvanaest seljana. Drugu noć otjerali su još sto šezdeset Pritočana. Među njima najviše djece. Odveli su ih i najvjerovatnije im i presudili ustaški dželati Mate Kolić, Marko Grgić i Dušan Mihaljić. (...) Ustaše su tražile da onima koje su otjerali rodbina pošalje hranu iako su ti isti već bili poubijani.
Na fotografiji snimljenoj 1940. godine vidi se trideset i sedam mališana, učenika osnovne škole u selu Pritoka. Među njima su i braća Dušan i Đuro (treći i četvrti zdesna u gornjem redu) koje su ustaše sa još tridesetak učenika sa fotografije odvele i pobile.[5]
Pokatoličavanje
Dio Srba je pod strahom od istrebljenja prisilno preveden u katoličku vjeru. U tu svrhu 3. maja 1941. Ante Pavelić donosi zakonsku odredbu o prijelazima s jedne vjere na drugu.
U spisima Banjalučke biskupije, Ljetopisu župe Bihać, stoji da je pravoslavnim vjernicima u Bihaću izdato 5.000 uvjerenja kojim je jamčeno da su katolici. Ali to Srbima nije osiguralo sigurnost, ubijanje od strane ustaša je nastavljeno.[6]
Katolički sveštenik Fra Marijan Jakovljević užasnust zločinima nad pokatoličenim Srbima 17. marta 1942. piše predsjedniku cazinskog kotara[6]:
Iako sam nedavno poslao izvještaj o stanju vjernika obraćenika u ovome kraju, ipak moram ponovno javiti Vašoj Preuzvišenosti da znadne s kakvim se neprilikama moram boriti, i da se zauzmete kod Poglavnika (Ante Pavelić) za jadnike, inače će svi biti istrijebljeni. (...) Tako je daleko otišlo, da ću morati najedanput u Zagreb do Poglavnika te mu sve ispričati i tražiti, da se jednom stane nakraj ovima nasiljima. U velikoj sam brizi za ove jadne obraćenike.
Bihaćki fratar Viktor Šakić nakon garavičkog genocida nad Srbima i Jevrejima putuje u Zagreb da traži smjenu Župana Ljubomira Kvaternika.[6]
Oslobođenje Bihaća 1942. godine
Krajem 1942. partizani su oslobodili područje Bihaća, i neki izvršioci zločina su uhvaćeni. Moša Pijade je osnovao komisiju koja je dobila zadatak da prikupi dokaze o ratnim zločinima i zločinu počinjenom protiv Srba u ovome kraju.[2] U više masovnih grobnica na Garavicama, Karađorđevom selu i Ceravcima je zakopano 12000-15000 zvjerski ubijenih Srba iz Bihaća i šire okoline.[7]
Spomen park
Narod i općina Bihać su 1949. podigli skromni spomenik žrtvama pokolja. Na spomeniku stoje riječi: „Sa trajnom uspomenom na dvanaest hiljada nevino i zvjerski ubijenih Srba od strane ustaških zlikovaca”.
Tek 1981. otvoren je spomen-kompleks na Garavicama. Memorijalni spomenik je delo arhitekte Bogdana Bogdanovića. Prije otvaranja visoki funkcioner SKJ Hakija Pozderac održao je sastanak sa novinarima, da bi se dogovorili detalji o izvještavanju. Sugerisao je da se piše da su u Garavicama umoreni Srbi, Hrvati i Muslimani.[5] Novinar radija Velike Kladuše je napomenuo da su samo Srbi ubijani na Garavicama. Pozderac je tada promijenio formulaciju, koju novinari treba da koriste, u sljedeću: „u Garavicama je pobijeno dvanaest hiljada rodoljuba”[5].
Međutim ovo veliko gubilište je slabo poznato i zapostavljeno. Svjest o počinjenom genocidu i razmjere pokolja koji je hrvatska država sprovela 1941. godine nad nedužnim civilima u Bihaću držane su dalje od šire javnosti u Jugoslaviji.[3].
Kulturni pejzaž – Spomen-park žrtava fašističkog terora Garavice, opština Bihać, proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine [8] Forma spomenika, kao cjeline je očuvana, ali je djelimično oštećen gelerima granata. Spomenik je zapušten, a krajolik koji ga okružuje koristi se kao deponija za građevinski otpad. Staze i platoi su usljed neodržavanja takođe znatno ugroženi.
Reference
- ^ Vojna enciklopedija, Beograd, 1970, knjiga prva, strana 606.
- ^ a b c The Yugoslav Auschwitz and the Vatican, Vladimir Dedijer, predgovor Gottfried Niemietz, prevod Harvey L. Kendall, 1992, Prometheus Books, ISBN 0-87975-752-3, strana 34.
- ^ a b http://www.fokus.ba/nov/index.php?option=com_content&view=article&id=5582:garavice-mjesto-velikog-bola&catid=42&Itemid=175[mrtav link]
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 21. 2. 2011. Pristupljeno 8. 3. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 7. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ a b c "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 3. 2016. Pristupljeno 8. 3. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 29. 7. 2014. Pristupljeno 8. 3. 2011.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Spomen-park žrtava fašističkog terora Garavice". kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 3. 1. 2017. Pristupljeno 13. 6. 2016.
Vanjski linkovi
- Napomena o Garavicama Arhivirano 21. 2. 2011. na Wayback Machine
- Slika spomenika Arhivirano 22. 7. 2009. na Wayback Machine
- 10-12 hiljada ubijenih, sajt SPC Arhivirano 23. 5. 2010. na Wayback Machine
- Namjera gradnje na zaštićenom spomen-području Garavice Arhivirano 24. 9. 2011. na Wayback Machine
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
