Mu'tezile

Mu'tezile (arapski: المعتزلة, translit. al-muʿtazilah) je škola racionalne Islamske teologije koja se razvila u Basra i Bagdadu. U historiji, narod zvan Mu'tezile se prvi put pojavio na početku islamske historije. U početku je Mu'tezile bio izraz koji je označavao neutralnu grupu u sporu oko vodstva Ali ibn Ebu-Taliba među muslimanima nakon ubistva Osman ibn Affana, trećeg halife pravednog halifata, 656 godine. Grupe koje nisu ni podržavale ni osuđivale Ali, Aiša i Muavija u Prvom islamskom građanskom ratu, ali su zauzele neutralan politički stav, nazivale su se i Mu'tezile.^[1][2]

U međuvremenu, teološku muktazilu su prvi uspostavili islamski učenjaci po imenu Vasil ibn Ata i Amr ibn Ubaid. Ovo je počelo sa Vasil bin Atinom akcijom odvajanja (i'tezile) od svog učitelja, naime Hasan el-Basri, zbog razlika u mišljenjima. Stoga su sljedbenici Vasil ibn Ata nazvani Mu'tezile (množina od i'tezile). Osim toga, ova grupa se naziva i Ahl al-Tawḥīd wa al-ʿAdl (اهل التوحيد و العدل) "stručnjaci monoteizma i pravde". Zbog svog naglaska na monoteizmu i Allahovoj pravdi kako je sadržano u pet osnovnih principa Mu'tezile.^[3][4]

Mu'tezile su također poznate po razvoju jednog oblika islamskog racionalizam. Poznati su po tome što daju prednost ulozi razuma u tumačenju Kurana i hadisa. Mu'tezile racionalizam se veoma razlikovao od sekularnih oblika racionalizma. Mu'tezile prihvaćaju racionalizam i vjerska načela, jer mu'tezila ljudska inteligencija i razum omogućavaju osobi da razumije i pridržava se vjerskih moralnih principa i vjeruje da su dobro i loše kategorije koje se mogu odrediti zdravim razumom.^[4][5]

Mu'tezile ima pet glavnih osnovnih učenja nazvanih ushul al-khamsah, naime:

1. Tevhid

Allah je jedan. Allahova priroda je sama Njegova suština. Allah se ne može porediti sa stvorenjima. Osim toga, Mu'tezile su držale princip da je Kur'an stvorenje, definicija stvorenja ovdje je sve što je Allah stvorio. Dakle, Kuran je definitivno Allah kreacija, nemoguće je da Al-Kuran bude vječan (kadim) zajedno s Allahovom suštinom.^[6]

2. Pravda

Mu'tezilije su pokušale da zaokruže teološki diskurs da je Allah pravedan i mudar, da je nemoguće da Allah naredi i učini nešto što je suprotno razumu. Allah nikako ne može učiniti ništa bez razmatranja dobrobiti svojih stvorenja. Stoga se svi zločini, okrutnosti, katastrofe i bijede koji postoje i događaju u svijetu moraju smatrati nečim što se događa isključivo zbog ljudskog ponašanja ili zbog prirodnih uzroka prirodnog zakona.^[7]

3. Obećanja i pretnje

Ovaj princip naglašava da će Allah nagraditi onoga ko čini dobro, a kazniti nekoga ko čini zlo. Princip obećanja i prijetnji povezan je sa prethodnim konceptom pravde.^[6]

4. Položaj između dvije pozicije

Princip položaja između ova dva stava glasi da musliman koji namjerno počini veliki grijeh nije mu'min ili kafir, već neko ko pripada grupi fasik. Ovaj princip je postavio Mu'tazile u srednju poziciju između Murdžija i Haridžije.^[6]

5. Podsticanje dobra i sprečavanje zla

Mu'tezilije su dale posebno tumačenje u smislu da iako Allah naređuje ono što je ispravno i zabranjuje ono što nije u redu, upotreba razuma omogućava muslimanu u mnogim slučajevima da sam identificira šta je ispravno, a šta pogrešno, čak i bez pomoći objave. To ne znači da su mu'tezile negirale objavu, jer su mu'tezile za određena posebna pitanja gdje razum nije mogao odgovoriti na moralno pitanje, objava je i dalje bila potrebna da bi se utvrdilo da li je radnja bila ispravna ili pogrešna. Dakle, za mu'tezile je obavezan život u skladu sa moralnim principima i razumom.^[8]

Osnovna teza mu'atezilskog učenja je da su ljudska stvorenja, kao slobodni namjesnici, odgovorni pred pravednim Bogom. Nadalje, dobro i zlo su racionalne kategorije koje se mogu spoznati razumom neovisno od objave. Bog je stvorio ljudski intelekt takvim da je sposoban objektivno razlučiti dobro od zla. Ovo je pak samo logična izvedba iz njihove glavne teze prema kojoj se Božija pravičnost zasniva na objektivnoj spoznaji dobra i zla shodno determinaciji razuma, bez obzira da li je to Zakonodavac propisao ili ne. Drugačije rečeno; Mu'atezile su zagovarale sposobnost zdravog razuma da bude izvor duhovne i etičke spoznaje, iako zadržavajući formu racionalnog objektivizma. Pomisao na Mu'tezile kao na zagovornike ideje prema kojoj je čovjek "slobodan namjesnik Božiji na zemlji" mogla bi navesti neke da pomisle kako se radilo "liberalima", pokretačima slobodne rasprave i slobode mišljenja. "Oni su sigurno liberalci, ako tako namjeravamo označiti njihov stav u odnosu na prošlost i njihovu želju da ostave slobodan tok razumu na području dogme, ne bojeći se da će doći u sukob s tradicionalnim mišljenjem.” Međutim, uistinu je zanimljivo kako to da, kada su se domogli vlasti, ništa od te slobode nisu bili spremni priuštiti drugima. Naime, oni su u sklopu svog učenja bili razvili teoriju o "stvorenosti Kur'ana". Kako se rasprava o ovom pitanju zaoštravala između predstavnika Ehli Sunneta i Džemata predvođenih Imamom Ahmedom Ibn Hanbelom koji su tvrdili da je Ku'ran Božiji govor (Božiji govor je jedan od njegovih atributa a Njegovi atributi nisu stvoreni samim time ni Kur'an nije stvoren) mu'tezile su uspjele za svoj stav pridobiti "prosvijećenog" abasijskog vladara El-Me'mun koji je 827. (218. po Hidžri) objavio znamenitu proklamaciju o "stvorenosti Kur'ana" kojom je podržao mu'tezilsko učenje. Ubrzo je snagom svog mača odlučio to učenje nametnuti svojim podanicima. On je u cilju sprovođenja te svoje zamisli koristio cjelokupnu državnu administraciju u prvi mah nalažući svojim namjesnicima da prvo sa položaja smjenu sve neistomišljenike i da im uskrate svaku finansijsku podršku države da bi uskoro za takve bila uvedena prava "inkvizicija" koja se koristila raznim peripetijama pa čak i ubistvima kako bi nametnula svoje mišljenje. Ova mu’tezilska represija nad neistomišljenicima trajala i za vrijeme Em-Muatesima i el-Vasika pa sve do dolaska Em-Mutevekila (234. h.g.) koji je prekinuo ovu sramnu isključivost.

Međutim danas postoje i oni koji čitavom događaju daju politički aspekt. Naime prema ovoj teoriji mu'tezile, iako se nisu suprotstavljale nasilnom nametanju njihovog učenje od strane El-Me'muna, takvo nešto od njega nisu tražili. Već je on sam u cilju obračuna sa ulemom Ehlu-l-Hadisa, koja je nerijetko sa nostalgijom govorila o dinastiji Umevija i osuđivala neke postupke Abasija u njihovom suprotstavljanju našao dobar razlog da ih potisne iz javnog i vjerskog života. U svakom slušaju sudeći po cjelokupnoj klimi koja je tada vladala velika je vjerovatnoća da je čitav sukob bio u dobroj mjeri ispolitiziran.

• Pravci u islamu

1. ^ Martin, Richard C.; Woodward, Mark; Atmaja, Dwi Surya; Atmaja, Dwi S. Defenders of Reason in Islam: Mu'tazililism from Medieval School to Modern Symbol (jezik: engleski). Oneworld Publications. ISBN 978-1-85168-147-1.
2. ^ "Views on human freedom- Mu'tazilites and Asharites - Authority in Islam - GCSE Religious Studies Revision - OCR". BBC Bitesize (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2025.
3. ^ Ellwood, Robert S.; McGraw, Barbara A. (30. 9. 2022). Many Peoples, Many Faiths: Women and Men in the World Religions (jezik: engleski). Taylor & Francis. ISBN 978-0-429-84458-4.
4. ^ ^{a b} "Mu'tazilah | History, Doctrine, & Meaning | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 3. 2025.
5. ^ Arabi, Oussama (5. 10. 2021), Studies in Modern Islamic Law and Jurisprudence (jezik: engleski), Brill, ISBN 978-90-04-48070-4, pristupljeno 17. 3. 2025
6. ^ ^{a b c} Campanini, Massimo (2012). "The Mu'tazila in Islamic History and Thought". Religion Compass (jezik: engleski). 6 (1): 41–50. doi:10.1111/j.1749-8171.2011.00273.x. ISSN 1749-8171.
7. ^ Shah, Syed Jawad Ali; Ahmad, Shuja (15. 6. 2023). "Mutazilites and Asharites on Causation and the Nature of the Physical World". Al-Azhār (jezik: engleski). 9 (01): 1–8. ISSN 2519-6707. Arhivirano s originala, 14. 12. 2024. Pristupljeno 17. 3. 2025.
8. ^ Fakhry, Majid (2004). A History of Islamic Philosophy (jezik: engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-13220-6.