Podzemno stablo

Podzemna stabla su modificirani dijelovi biljke koji potiču iz tkiva stabljike, ali postoje ispod površine zemljišta.^[1] Funkcionišu kao tkiva za skladištenje hrane i hranjivih tvari, olakšavaju razmnožavanje novih klonova i pomažu u perenaciji (preživljavanju od jedne vegetacijske sezone do sljedeće).^[2] Tipovi podzemnih stabljika uključuju lukovice, klupčaste lukovice, rizome, stolone i gomolje. s.^{[3][4][5][6][7]}

Biljke imaju dvije strukture ili ose rasta, što se najbolje može vidjeti iz klijanja i rasta sjemena. Klijanci razvijaju dvije ose rasta: stabljike, koje se razvijaju prema gore iz tla, i korijen, koji se razvija prema dolje. Korijenje je modificirano tako da ima korijenove dlačice i grana se neselektivno sa ćelijama koje uzimaju vodu i hranjive tvari dok su stabljike modificirane da prenose vodu i hranjive tvari do i od lista i cvijeta.^[8][9][10] Stabljike imaju čvorove s pupoljcima, gdje se listovi i cvjetovi pojavljuju na određenim mjestima, dok korijenje nema. Biljke koriste podzemne stabljike za bespolno razmnožavanje i za preživljavanje iz godine u godinu, obično tokom perioda mirovanja.^[11] Neke biljke proizvode stabljike modificirane za skladištenje energije i očuvanje mjesta potencijalnog rasta kako bi preživjele hladan ili sušni period koji je obično period neaktivnog rasta, a kada taj period završi, biljke nastavljaju novi rast iz podzemnih stabala.^{[12][13][14][15]}

Budući da su pod zemljom, stabljike su zaštićene od vremenskih nepogoda tokom perioda mirovanja, poput smrzavanja i odmrzavanja zimi, ekstremne vrućine i suše ljeti ili drugih potencijalno štetnih elemenata poput požara. Također mogu zaštititi biljke od jakog pritiska ispaše od životinja, biljka može biti pojedena do zemlje, ali novi rast može nastati iz stabljike ispod zemlje do koje biljke ne mogu doći biljojedi.^{[16][17][18][19]} Nekoliko biljaka, uključujući korovske vrste,^[20] koriste podzemne stabljike za širenje i kolonizaciju velikih područja,^[21] budući da stabljike ne moraju biti poduprte ili jake, potrebno je manje energije i resursa za njihovu proizvodnju , a često ove biljke imaju veću masu pod nego nad zemljom.

Različiti oblici podzemnih stabala uključuju:^[22]

• Lukovica – Kratki, uspravni listovi organa modificirani u debele mesnate ljuske. Tulipani, narcisi ^[23] i ljiljani.
• Klupčasta lukovica – Kratke, uspravne, tvrde ili mesnate stabljike prekrivene tankim, suhim listovima poput papira.
• Rizom – Sa smanjenim listovima nalik ljuskama. Vrh može generirati lisnate stabljike, dok donji može proizvoditi korijenje. Iris i mnoge trave.
• Stolon – Horizontalne stabljike koje se protežu na ili odmah ispod površine tla s čvorovima koji se ukorijenjuju i dugim internodijima, a krajevi proizvode nove biljke. Kada su iznad zemlje, nazivaju se "pupavci".
• Gomolj – Uvećani mesnati kraj stabljike, obično iz rizoma, ali često se odnosi i na zadebljano korijenje.

Ljudi konzumiraju brojne podzemne stabljike, uključujući: luk, krompir, đumbir, jam i taro.^{[24][25][26][27][28][29][30]}

Stabljike trava ispod zemlje imaju ljuske, dok je korijenje glatko i bez ljuski.^[31]

Geofite (zemlja+biljka) je biljka s podzemnim organom za skladištenje koji uključuje prave lukovice, korijene, gomolje, gomoljasto korijenje, uvećane hipokotile i rizome. Većina biljaka s podzemnim stablima su geofiti, ali ne sve biljke koje su geofiti imaju podzemne stabljike. Geofiti su često fiziološki aktivni čak i kada nemaju lišće. Mogu preživjeti tokom nepovoljnih uslova okoline tako što pređu u stanje mirovanja, a kasnije nastave rast iz svojih organa za skladištenje, koji sadrže rezerve ugljikohidrata i vode kada uslovi okoline ponovo postanu povoljni.^{[32][33][34][35][36][37]}

Underground Stem na Wikimedia Commonsu.