Smail Balić

Smail Balić (Mostar, 1920 - Beč, 2002), austrijski historičar i kulturolog bosanskohercegovačkog porijekla.

Rođen je 26. augusta 1920. u Mostaru^[1]

Veći dio života proveo je u inostranstvu. Bio je zaposlen na raznim arhivarskim i historijski dužnostima, napose u zemljama njemačkog govornog područja. Do 1986. obavljao je niz naučnih i arhivarskih dužnosti: nadsavjetnik za orijentalne jezike i lingvistiku Austrijske nacionalne biblioteke te istraživač Instituta za historiju arapsko-islamskih naukana Univerzitetu "J. W. Goethe" u Frankfurtu , član Društva austrijskih književnika, te dopisni član Jordanske akademije islamskih nauka.

Osim njemačkoga, na kojem je napisao svoja glavna djela, Smail Balić je vladao i engleskim, kao i trima glavnim klasičnim islamskim jezicima-arapskim, turskim i farsijem/perzijskim), rezultirali su u njegovom opusu. Osnovne značajke Balićeva djelovanja su;

• u tijesnoj saradnji sa Zulfikarpašićevom zakladom, Balić je bio spiritus movens uticajnijih inicijativa i radova na afirmaciji bošnjačkoga imena i etnosa u višedecenijskoj emigraciji.

• uranjanje u prošlost turske Bosne dovelo je do interesa za bošnjačku kulturu u više dimenzija, a posebno zanemarivanu i odbacivanu baštinu na orijentalnim jezicima. Na tome su području Balićeve studije: "Kultura Bošnjaka" (1977), "Ruf vom Minaret" (Zov sa munare) (1984), "Das unbekannte Bosnien" (Nepoznata Bosna) (1992). Godine 1995. pojavilo se njegovo djelo u izdanju Kulturne zajednice Bošnjaka "Preporod" iz Zagreba, pod nazivom "Bosna u egzilu 1945-1992". U prijelomnom djelu "Kultura Bošnjaka" po prvi puta je sistemno prikazao kulturu Bošnjaka. Važnost je "Kulture Bošnjaka" mnogostruka: to je djelo, koje je postavilo temelje za moderno istraživanje i daljnji razvitak jedne potiskivane kulturne tradicije. Autor je stvorio eruditsko, a opsegom neveliko djelo (oko 330 stranica "srednjega" formata) - erudicija je vidljiva već i u činjenici da knjiga ima preko 900 bibliografskih jedinica i bogato ilustriran rad. Sam je pisac priznao da je podnaslov: muslimanska komponenta danak vremenu-naime, knjiga je prvi puta objavljena 1990. godine, u doba nacionalnih previranja Muslimanskom narodu. Kultura je Bošnjaka podijeljena u nekoliko poglavlja, od kojih se ističu: Narodna kultura; Kultura školskoga tipa, s poddijelovima Osmansko razdoblje, Austrijsko, Jugoslavensko i hrvatsko (1918-1945), te Novo doba, koje pokriva period od 1945. Svako je razdoblje raščlanjeno u glavne smjerove stvaralačke djelatnosti: duhovna i materijalna kultura, književnost, prirodne i društvene nauke, muzika, popularna kultura. Knjiga obiluje ilustracijama ambijentalne arhitekture, fotografijama značajnih stvaralaca (Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ćatić, Mehmed Selimović), te kopijama iluminiranih rukopisa i kaligrafije islamske provenijencije. Posebnu vrijednost ovomu djelu daje opsežan prikaz kulturnoga stvaralaštva Bošnjaka na orijentalnim jezicima, što je zbog izoliranosti islamskoga civilizacijskoga kruga (u poslijesrednjovjekovnom dobu) u odnosu spram zapadne civilizacije činilo taj dio duhovnog stvaranja skoro "nevidljivim" za zainteresiranu laičku javnost. Savremenom čitaocu će sigurno biti intrigantna dvojba koju autor iskazuje oko naziva jezika - potvrđujući historijsku utemeljenost nazivu bošnjački jezik, priklonio se političkoj odluci o imenu bosanski jezik.

• Balić je dao značajan doprinos na, dva polja: općem proučavanju islama "Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit" (1993), "Der Islam - europakonform?" iz 1994, te kulturološkom istraživanju Bosne i njene islamske komponente. Smail Balić nije bio tradicionalni povjesničar historijskih događaja, nego kulturolog, hroničar i tumač bošnjačke kulture.