Telepsihijatrija

Telepsihijatrija ili telementalno zdravlje jeste područje telemedicine koje podrazumijeva primjenu telekomunikacijskih tehnologija, najčešće videokonferencijskih veza i telefonskih poziva, za pružanje psihijatrijske i drugih oblika zaštite mentalnog zdravlja na daljinu.[1][2] Omogućava pružanje dijagnostičkih, terapijskih i savjetodavnih usluga bez fizičkog prisustva terapeuta i pacijenta na istoj lokaciji.
Istraživanja pokazuju da telepsihijatrija može biti efikasan oblik pružanja usluga mentalnog zdravlja. Kratkoročno, njena prihvatljivost i efikasnost mogu biti uporedive s psihijatrijskom i psihoterapijskom zaštitom koja se pruža neposrednim kontaktom između terapeuta i pacijenta (licem u lice).[3] Dosadašnji nalazi također ukazuju da su terapijski procesi ostvareni putem telepsihijatrije usporedivi s onima u neposrednom radu, uključujući promjene u neadaptivnim obrascima mišljenja i ponašanja.[4]
Primjena telepsihijatrije može unaprijediti dostupnost usluga mentalnog zdravlja, posebno osobama koje žive u udaljenim područjima ili imaju otežan pristup zdravstvenim ustanovama. Istovremeno, njena efikasnost može biti ograničena nedostatkom odgovarajućih digitalnih uređaja, pristupa internetu ili potrebnih digitalnih vještina. Budući da su siromaštvo i drugi oblici društvene nejednakosti povezani i s većim rizikom od razvoja poremećaja mentalnog zdravlja i sa slabijim pristupom digitalnim tehnologijama, digitalna isključenost predstavlja značajan izazov za ravnopravno pružanje usluga telementalnog zdravlja.[3]
Značajan podsticaj razvoju telepsihijatrije desio se tokom pandemije COVID-19. Tokom tog perioda službe za zaštitu mentalnog zdravlja u zemljama s visokim prihodima u velikoj su mjeri prilagodile svoj rad pružanju usluga na daljinu, što je omogućilo kontinuitet liječenja u uslovima ograničenog neposrednog kontakta. Takav način rada pokazao se efikasnim i prihvatljivim u vanrednim okolnostima, iako su istovremeno izražene određene zabrinutosti u vezi s njegovom dugoročnom primjenom i održivošću.[5]
Definicija
označava upotrebu telekomunikacijskih tehnologija, uključujući videokonferencije, glasovne pozive i tekstualne poruke, radi pružanja usluga zaštite mentalnog zdravlja na daljinu.[1][2] Kao grana telemedicine, obuhvata širok spektar usluga, uključujući različite oblike psihoterapije (individualnu, grupnu, porodičnu) psihijatrijske procjene te propisivanje i praćenje farmakoterapije.[1] Telemedicina podrazumijeva primjenu telekomunikacijskih tehnologija za pružanje zdravstvenih usluga kada pacijent i zdravstveni radnik nisu na istoj lokaciji.[1]
Efikasnost
Usluge telementalnog zdravlja mogu biti efikasne u ublažavanju simptoma i poboljšanju kvaliteta života osoba s mentalnim poremećajima. Korisnici koji se dobrovoljno opredijele za ovakav način pružanja zaštite, kao i osobe kojima je pristup zdravstvenim ustanovama otežan, uglavnom ih ocjenjuju pozitivno zbog veće dostupnosti i jednostavnijeg pristupa zaštiti mentalnog zdravlja.[6][7][8] U poređenju s neposrednim pružanjem zdravstvene zaštite, usluge koje se ostvaruju putem videopoziva mogu kratkoročno biti podjednako prihvatljive i efikasne, a pojedina istraživanja ukazuju i na manji broj propuštenih termina.[9][5][4]
Efikasnost telepsihijatrije u velikoj mjeri zavisi od načina na koji je organizovana i prilagođena potrebama korisnika. Najbolji rezultati postižu se kada je pružanje usluga personalizovano i fleksibilno te kada se uvažavaju preferencije korisnika u pogledu načina komunikacije, uključujući izbor između videopoziva i telefonskog poziva. Budući da se te preferencije mogu mijenjati tokom vremena ili razlikovati od jednog termina do drugog, preporučuje se njihovo redovno preispitivanje kako bi se održala prihvatljivost i efikasnost pružene zaštite.
Telepsihijatrija je najuspješnija kada se pruža na personalizovan i fleksibilan način. Uzimanje u obzir ličnih preferencija korisnika usluga o tome žele li primati njegu na daljinu, te da li putem videopoziva ili telefonskog poziva, rezultira prihvatljivijom i efikasnijom uslugom. Ove se preferencije mogu mijenjati tokom vremena i razlikovati od termina do termina, zbog čega ih je neophodno redovno preispitivati.[3]
Prednosti i ograničenja
Telepsihijatrija može unaprijediti dostupnost usluga mentalnog zdravlja, posebno osobama koje žive u ruralnim područjima ili imaju tjelesne poteškoće koje otežavaju putovanje do zdravstvenih ustanova. Pružanje usluga na daljinu smanjuje potrebu za putovanjem (koje može biti naporno ili skupo u smislu vremena i novca) kao i potrebu za organizovanjem i plaćanjem čuvanja djece.[3] U područjima s manjom gustoćom naseljenosti lakše je organizovati grupne psihoterapijske programe putem interneta, jer je jednostavnije okupiti dovoljan broj učesnika nego u lokalnoj zajednici.[4]
Za osobe čije psihičke poteškoće otežavaju ili onemogućavaju dolazak na terapiju, telepsihijatrija može predstavljati prikladan oblik liječenja. Također može biti prihvatljivija osobama koje zbog stigme izbjegavaju odlazak u ustanove za zaštitu mentalnog zdravlja. Međutim, kod određenih pacijenata, naročito onih koji imaju izražene paranoidne ideje ili anksiozne poremećaje, korištenje komunikacije na daljinu može pojačati simptome ili izazvati dodatnu nelagodu, zbog čega ovakav oblik liječenja nije podjednako prikladan za sve korisnike.[3]
Jedan od najvećih izazova predstavlja Digitalna isključenost. Primjena modela u kojem se usluge prvenstveno pružaju putem digitalnih tehnologija može narušiti zdravstvenu pravičnost, jer su upravo socijalno ugrožene grupe često one koje nemaju odgovarajuću opremu, stabilnu internetsku vezu ili dovoljno razvijene digitalne vještine.[10] Ovaj problem može pogoditi mnoge grupe korisnika, uključujući beskućnike, pacijente na bolničkim odjelima, starije osobe, osobe s demencijom, malu djecu, osobe koje žive u siromaštvu, izbjeglice, pripadnike romske populacije i druge ranjive grupe.[3]
Osim tehničke dostupnosti, važan izazov predstavlja i osiguravanje privatnosti. Mnogi korisnici nemaju prostor u kojem mogu nesmetano razgovarati o osjetljivim temama, zbog čega se mogu osjećati nelagodno ili ograničeno tokom terapijskih susreta. Dodatne poteškoće odnose se na uspostavljanje i održavanje terapijskog odnosa, kao i na provođenje kvalitetne psihijatrijske procjene.[5] Jednostavnost korištenja digitalne platforme takođe je važan faktor u tome koliko je usluga telepsihijatrije inkluzivna.[3] Kada videopoziv nije moguć ili prihvatljiv, mogu se koristiti telefonski razgovori ili tekstualna komunikacija, iako takvi oblici kontakta obično omogućavaju kraće i manje sadržajne terapijske razgovore.[11]
Upotreba videopoziva može izmijeniti način na koji se prenose verbalni i neverbalni komunikacijski signali, što kod pojedinih korisnika usluga, posebno onih koji se prvi put uključuju u zaštitu mentalnog zdravlja, može izazvati osjećaj nelagode ili otežati uspostavljanje terapijskog odnosa. Terapijski kvalitet pružanja usluga telementalnog zdravlja može se unaprijediti primjenom odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera, kao što su pravilno postavljanje kamere, osiguravanje odgovarajućeg osvjetljenja te korištenje stabilne i brze internetske veze na obje strane, čime se smanjuje vjerovatnoća prekida slike, kašnjenja zvuka i drugih tehničkih smetnji.[3]
Pružanje zaštite mentalnog zdravlja putem videopoziva među stručnim osobljem u oblasti mentalnog zdravlja uglavnom se smatra korisnim zbog mogućnosti unapređenja dostupnosti zdravstvene zaštite i povećanja efikasnosti pružanja usluga. Pozitivan stav prema telepsihijatriji najčešće je prisutan kada su osigurani odgovarajuća obuka, tehnička podrška, jasne smjernice i pouzdana digitalna infrastruktura. S druge strane, nedostatak ovih uslova može otežati njegovu primjenu i smanjiti spremnost stručnjaka za korištenje ovog oblika rada. Istovremeno, dio stručnog osoblja izražava zabrinutost u vezi sa sigurnošću sistema, zaštitom podataka, pravnom odgovornošću i očuvanjem povjerljivosti prilikom pružanja psihijatrijske zaštite putem videopoziva.[12]
Uspješna implementacija telepsihijatrije zahtijeva razvoj smjernica i organizacijskih modela koji nastaju kroz saradnju zdravstvenih stručnjaka i korisnika usluga.[3]
Poddiscipline
Telepsihijatrija obuhvata različite poddiscipline u zavisnosti od konteksta u kojem se usluge pružaju.
Telepsihijatrija od kuće
Psihijatrijska podrška koja se pruža osobama u njihovom domu ili drugom privatnom okruženju naziva se "Telepsihijatrija od kuće" ili "Telepsihijatrija direktno do korisnika". Za njenu primjenu u pravilu su potrebni web-kamera, odgovarajući uređaj i stabilna internetska veza.[13] Razvoj ovog modela povezuje se s nedostatkom psihijatara i potrebom da se zaštita mentalnog zdravlja učini dostupnijom osobama koje žive u ruralnim i udaljenim područjima.[3][14] Prije započinjanja liječenja potrebno je pribaviti informisani pristanak pacijenta, procijeniti sigurnost pružanja usluge na daljinu, osigurati korištenje zaštićenih videokonferencijskih platformi radi očuvanja privatnosti te omogućiti standard njege kao u tradicionalnoj ordinaciji.[3][14] Istraživanja pokazuju da telepsihijatrija ostvaruje slične terapijske rezultate i dijagnostičku pouzdanost kao i liječenje uživo.[15][16]Zadovoljstvo pacijenata ovim oblikom liječenja uglavnom je visoko, dok zdravstveni radnici iskazuju nešto niži stepen zadovoljstva.
Zadovoljstvo pacijenata telepsihijatrijom uglavnom je visoko, iako zdravstveni radnici navode niže nivoe zadovoljstva u poređenju s pacijentima.[15] Iako početna ulaganja mogu biti veća, telepsihijatrija dugoročno može smanjiti troškove zahvaljujući manjoj potrebi za putovanjima.[15] Istovremeno, jedan od njenih nedostataka jeste to što pojedini pacijenti u vlastitom domu nemaju dovoljno privatnosti za nesmetano održavanje terapijskih seansi.[3]
Forenzička telepsihijatrija
Forenzička telepsihijatrija podrazumijeva pružanje psihijatrijskih usluga na daljinu u zatvorima i drugim kazneno-popravnim ustanovama. Usluge mogu obuhvatati psihijatrijske procjene, konsultacije o farmakoterapiji, praćenje osoba sa suicidalnim rizikom, procjene prije puštanja na uslovnu slobodu i druge oblike stručne podrške. Primjena telepsihijatrije u ovom području omogućava značajne finansijske i organizacijske uštede jer smanjuje potrebu za transportom zatvorenika i njihovom pratnjom prilikom odlaska na preglede izvan ustanove.[17]
Telepsihijatrija u hitnim i kriznim stanjima
Od 2008. razvijaju se smjernice za pružanje telepsihijatrijskih konsultacija osobama u hitnim psihijatrijskim stanjima. One obuhvataju procjenu osoba koje prolaze kroz tešku psihičku krizu, imaju suicidalne namjere ili simptome depresije, manije, psihoze ili akutna anksioznih poremećaja.[18]
Hitna telepsihijatrija danas se primjenjuje u bolničkim odjelima hitne pomoći, zatvorima, centrima za mentalno zdravlje u zajednici, ustanovama za liječenje ovisnosti i školama. Njena primjena može ublažiti posljedice nedostatka stručnog kadra u preopterećenim bolnicama i omogućiti većem broju osoba pravovremenu psihijatrijsku njegu. Umjesto angažovanja privremenih (zamjenskih) ljekara ili oslanjanja na ljekare opće medicine pri procjeni psihijatrijskog stanja pacijenata, zdravstvene ustanove mogu koristiti telepsihijatriju radi smanjenja troškova i poboljšanja dostupnosti specijalističke zaštite iz oblasti mentalnog zdravlja.[19]
Krizna telepsihijatrija može doprinijeti i smanjenju potrebe za privremenim zadržavanjem psihijatrijskih pacijenata, odnosno situacija u kojima osoba ostaje na bolničkom odjelu dok čeka odgovarajući psihijatrijski tretman.[20] Zahvaljujući većoj protočnosti koju telepsihijatrija omogućava, korisnici psihijatrijskih usluga imaju kraće vrijeme čekanja i brži pristup njezi.
Planirana telepsihijatrija
Planirana telepsihijatrija podrazumijeva pružanje psihijatrijskih usluga putem unaprijed zakazanih termina. Mnoge ustanove koje pružaju usluge u oblasti bihevioralnog zdravlja koriste ovaj model kako bi povećale svoje kapacitete i unaprijedile dostupnost zaštite mentalnog zdravlja.[21] U okviru redovne telepsihijatrijske prakse, jedan pružalac usluga ili manji tim kontinuirano prati određeni broj pacijenata u unaprijed utvrđenim terminima. Takve usluge mogu obuhvatati upravljanje farmakoterapijom, psihijatrijske procjene, konsultacije, sastanke terapijskih timova i stručnu superviziju.[21]
Pristup stručnjacima na daljinu omogućava zdravstvenim ustanovama, posebno onima u ruralnim i područjima koje imaju poteškoća s privlačenjem i zadržavanjem kadra, da korisnicima ponude širi spektar specijalističkih usluga, uprkos poteškoćama u zapošljavanju i zadržavanju stručnog kadra.[21] Jedan od primjera takve primjene jeste bihevioralna terapija za liječenje tikova kod djece. Iako se smatra efikasnim oblikom liječenja, mnogim pacijentima nije dostupna zbog nedostatka obučenih terapeuta. Istraživanja pokazuju da online intervencije, koje korisnici provode samostalno uz podršku terapeuta, mogu efikasno smanjiti simptome tikova i omogućiti većem broju djece pristup odgovarajućem tretmanu.[22][23]
Telepsihijatrija širom svijeta
U Sjedinjenim Američkim Državama
Jedan od glavnih pokretača razvoja telepsihijatrije u Sjedinjenim Američkim Državama jeste nedostatak psihijatara, posebno u specijalizovanim oblastima kao što je dječija i adolescentna psihijatrija.[24] Primjena telepsihijatrije omogućava da manji broj stručnjaka pruži zdravstvenu zaštitu većem broju pacijenata, uz efikasnije korištenje vremena i veću dostupnost psihijatrijskih usluga.[25]
Razvoj telepsihijatrije u SAD-u podržan je i odgovarajućim zakonodavnim i finansijskim okvirom. Najveći dio usluga telezdravstva finansira se kroz državni program Medicare, dok refundacija troškova mora ispunjavati savezne zahtjeve koji se odnose na kvalitet, efikasnost i ekonomičnost zdravstvene zaštite. Od 1999. programi Medicare i Medicaid postepeno su proširili obuhvat usluga telezdravstva, pojednostavili uslove za pružaoce usluga i omogućili finansijsku podršku za razvoj telezdravstvenih programa. Danas Centar za usluge Medicare i Medicaid (CMS) pokriva usluge telemedicine, uključujući telepsihijatriju, u brojnim područjima zdravstvene zaštite.[26]
Zaštita privatnosti i sigurnosti medicinskih podataka uređena je saveznim Zakonom o prenosivosti i odgovornosti zdravstvenog osiguranja (HIPAA), koji propisuje standarde za elektronsku razmjenu zdravstvenih informacija, uključujući usluge telepsihijatrije. Radi usklađivanja s tim zahtjevima, brojni pružaoci usluga razvili su vlastite ili koriste specijalizovane videokonferencijske platforme koje osiguravaju zaštitu privatnosti i sigurnost podataka, a posljednjih godina raste i broj komercijalnih rješenja koja ispunjavaju HIPAA standarde.[27]
Telepsihijatrija je posebno dobila na značaju tokom pandemije COVID-19. Prema podacima organizacija Kaiser Family Foundation i Epic Research, tokom 2021. oko 40% svih pregleda povezanih s mentalnim zdravljem i liječenjem ovisnosti u SAD-u obavljeno je putem telezdravstva, dok je isti način pružanja usluga korišten u svega oko 5% ostalih ambulantnih pregleda. Prije pandemije ovakav oblik pružanja zaštite mentalnog zdravlja bio je znatno rjeđi. Istovremeno, prema podacima Uprave za zdravstvene resurse i usluge iz 2022, više od 150 miliona stanovnika živjelo je u područjima koja su zvanično proglašena područjima s nedostatkom stručnjaka za mentalno zdravlje.[28][29]
Daljem razvoju telepsihijatrije doprinijelo je usvajanje Zakona o ulaganjima u infrastrukturu i radna mjesta u novembru 2021, na osnovu kojeg je izdvojeno 65 milijardi američkih dolara za proširenje pristupa širokopojasnom internetu.[30][31] Istovremeno su novoosnovane kompanije koje pružaju online usluge mentalnog zdravlja privukle investicije u iznosu od 4,8 milijardi američkih dolara tokom 2022. godine.[29]
Brz rast tržišta telezdravstva pratile su i rasprave o načinu digitalnog oglašavanja. Potrošnja telezdravstvenih kompanija na digitalno oglašavanje povećala se s približno 10 miliona američkih dolara u 2020. na oko 100 miliona u 2021, pri čemu je samo na platformi TikTok od januara do novembra 2022. potrošeno oko 23 miliona dolara na oglase povezane s telezdravstvom. Analiza lista The Wall Street Journal, objavljena u decembru 2022, pokazala je da su pojedine kompanije u oglasima na društvenim mrežama promovisale lijekove koji se izdaju na recept bez odgovarajućih upozorenja o rizicima, uključujući i oglase za pojedine kontrolisane supstance, što je izazvalo zabrinutost u pogledu usklađenosti s regulatornim i etičkim standardima.[32]
U Indiji
Veliki broj stanovnika Indije i relativno mali broj psihijatara čine telepsihijatriju pogodnim rješenjem za proširenje dostupnosti usluga zaštite mentalnog zdravlja. Iako je riječ o relativno novoj oblasti, telepsihijatrija u Indiji postepeno se razvija zahvaljujući radu ustanova kao što su Postdiplomski institut za medicinsko obrazovanje i istraživanje u Chandigarhu i Fondacija za istraživanje šizofrenije u Chennaiju, koje imaju značajnu ulogu u razvoju i primjeni telepsihijatrijskih usluga.[33][34]
U Ujedinjenom Kraljevstvu
U godinama koje su prethodile pandemiji bolesti COVID-19, Nacionalna zdravstvena služba (NHS) telepsihijatriju je uvodio postepeno.[35]
Pandemija je, međutim, značajno ubrzala primjenu telementalnog zdravlja kako bi se održao kontinuitet zdravstvene zaštite osoba s mentalnim poremećajima. Digitalne tehnologije istovremeno su doprinijele ublažavanju posljedica društvene izolacije, koja je tokom pandemije postala izraženiji problem. Tokom 2020. zabilježen je nagli porast broja konsultacija na daljinu u okviru primarne zdravstvene zaštite NHS-a. Nacionalni podaci pokazuju da je većina kontakata u službama za mentalno zdravlje ostvarena putem telekomunikacijskih tehnologija, posebno za vrijeme prvog zatvaranja (lockdowna) u periodu od marta do jula 2020.[36]
Globalno zdravlje
Potražnja za uslugama telementalnog zdravlja raste u zemljama s niskim i srednjim prihodima, gdje je pristup zaštiti mentalnog zdravlja često ograničen zbog nedovoljnog broja stručnjaka, nedovoljnog finansiranja zdravstvenog sistema i niske svijesti o značaju mentalnog zdravlja.[37]
U kontekstu globalnog zdravlja, telementalno zdravlje može doprinijeti većoj dostupnosti kvalitetnih usluga većem broju ljudi. Istovremeno, njegova primjena suočava se s brojnim izazovima, uključujući zaštitu i sigurnost podataka, nedovoljno razvijenu digitalnu infrastrukturu, ograničene institucionalne kapacitete te nejednak pristup internetu i digitalnim tehnologijama.[38]
Telementalno zdravlje tokom pandemije COVID-19
Zbog zatvaranja (lockdowna) i naredbi o ostanku kod kuće na početku pandemije COVID-19, službe za zaštitu mentalnog zdravlja u zemljama s visokim prihodima u velikoj su mjeri prilagodile način pružanja usluga primjenom telementalnog zdravlja. Procjene pokazuju da je između 48% i 100% osoba koje su već bile uključene u liječenje na početku pandemije uspjelo nastaviti psihijatrijsku ili psihoterapijsku zaštitu korištenjem metoda na daljinu. Istovremeno, neposredni pregledi zadržani su za slučajeve u kojima su bili neophodni.[5]
Primjena telementalnog zdravlja, koja se uglavnom zasnivala na telefonskim i videopozivima, pokazala se efikasnom, a većina kliničara i korisnika usluga ocijenila ju je prihvatljivim rješenjem u vanrednim okolnostima. Ipak, obje grupe izrazile su određene rezerve u pogledu njegove dugoročne primjene. Kliničari su najčešće ukazivali na poteškoće povezane s propisivanjem farmakoterapije, procjenom i uspostavljanjem terapijskog odnosa s novim pacijentima te ograničenim mogućnostima procjene pojedinih fizičkih pokazatelja mentalnog stanja na daljinu. S druge strane, korisnici usluga kao najčešće prepreke navodili su nedostatak privatnog prostora za održavanje terapijskih seansi i ograničen pristup odgovarajućoj tehnologiji.[5]
Nakon ublažavanja epidemioloških mjera, istraživanja su pokazala pad korištenja usluga telementalnog zdravlja. Takav trend ukazuje na to da dio korisnika i kliničara i dalje daje prednost neposrednom obliku liječenja kada je on dostupan i primjeren potrebama pacijenta.[5]
Također pogledajte
- Online savjetovanje
- Terapija putem društvenih medija
- Telefonsko savjetovanje
- Telepsihologija
- Upotreba tehnologije u liječenju mentalnih poremećaja
Reference
- ^ a b c d American Psychiatric Association. "What is Telepsychiatry?" (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b National Institute of Mental Health. "Getting Mental Health Support Virtually" (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b c d e f g h i j k l Schlief, M.; Saunders, K. R.; Appleton, R.; Barnett, P.; Vera San Juan, N.; Foye, U.; et al. (2022). "Synthesis of the Evidence on What Works for Whom in Telemental Health: Rapid Realist Review". Interactive Journal of Medical Research (jezik: engleski). 11 (2): e38239. doi:10.2196/38239. ISSN 1929-073X. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b c Schuster, R.; Fischer, E.; Jansen, C.; Napravnik, N.; Rockinger, S.; Steger, N.; et al. (2022). "Blending Internet-based and tele group treatment: Acceptability, effects, and mechanisms of change of cognitive behavioral treatment for depression". Internet Interventions (jezik: engleski). 29: 100551. doi:10.1016/j.invent.2022.100551. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b c d e f Appleton, R.; Williams, J.; Vera San Juan, N.; Needle, J. J.; Schlief, M.; Jordan, H.; et al. (2021). "Implementation, Adoption, and Perceptions of Telemental Health During the COVID-19 Pandemic: Systematic Review". Journal of Medical Internet Research (jezik: engleski). 23 (12): e31746. doi:10.2196/31746. ISSN 1438-8871. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Salmoiraghi, A.; Hussain, S. (2015). "A Systematic Review of the Use of Telepsychiatry in Acute Settings". Journal of Psychiatric Practice (jezik: engleski). 21 (5): 389–393. doi:10.1097/PRA.0000000000000103. ISSN 1538-1145. PMID 26348806. S2CID 205955427. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Bashshur, R. L.; Howell, J. D.; Krupinski, E. A.; Harms, K. M.; Bashshur, N.; Doarn, C. R. (2016). "The Empirical Foundations of Telemedicine Interventions in Primary Care". Telemedicine and e-Health (jezik: engleski). 22 (5): 342–375. doi:10.1089/tmj.2016.0045. ISSN 1530-5627. PMC 4860623. PMID 27128779. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Snoswell, Centaine L.; Chelberg, Georgina; De Guzman, Keshia R.; Haydon, Helen M.; Thomas, Emma E.; Caffery, Liam J.; et al. (2021). "The clinical effectiveness of telehealth: A systematic review of meta-analyses from 2010 to 2019". Journal of Telemedicine and Telecare (jezik: engleski). 29 (9): 669–684. doi:10.1177/1357633X211022907. ISSN 1357-633X. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Barnett, P.; Goulding, L.; Casetta, C.; Jordan, H.; Sheridan-Rains, L.; Steare, T.; et al. (2021). "Implementation of Telemental Health Services Before COVID-19: Rapid Umbrella Review of Systematic Reviews". Journal of Medical Internet Research (jezik: engleski). 23 (7): e26492. doi:10.2196/26492. ISSN 1438-8871. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Greer, Ben; Robotham, Dan; Simblett, Sara; Curtis, Hannah; Griffiths, Helena; Wykes, Til; et al. (2019). "Digital Exclusion Among Mental Health Service Users: Qualitative Investigation". Journal of Medical Internet Research (jezik: engleski). 21 (1). doi:10.2196/11696. ISSN 1439-4456. PMC 6329420. PMID 30626564. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Chen, Patricia V; Helm, Ashley; Caloudas, Steve G; Ecker, Anthony; Day, Giselle; Hogan, Julianna; Lindsay, Jan; et al. (2022). "Evidence of Phone vs Video-Conferencing for Mental Health Treatments: A Review of the Literature". Current Psychiatry Reports (jezik: engleski). 24 (10): 529–539. doi:10.1007/s11920-022-01359-8. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Connolly, Samantha L; Miller, Christopher J; Lindsay, Jan A; Bauer, Mark S (2020). "A systematic review of providers' attitudes toward telemental health via videoconferencing". Clinical Psychology: Science and Practice (jezik: engleski). 27 (2): e12311. doi:10.1111/cpsp.12311. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Ikelheimer, Douglas M (2008). "Treatment of Opioid Dependence via Home-Based Telepsychiatry". Psychiatric Services (jezik: engleski). 59 (10): 1218–1219. doi:10.1176/appi.ps.59.10.1218-a. PMID 18832513. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b Lambert, K.; Wertheimer, M. (2016). "Telepsychiatry: Who, What, Where, and How". Psychiatric News (jezik: engleski). 51 (3): 1. doi:10.1176/appi.pn.2016.2a13. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b c Hubley, Sam; Lynch, Sarah B; Schneck, Christopher; Thomas, Marshall; Shore, Jay (2016). "Review of key telepsychiatry outcomes". World Journal of Psychiatry (jezik: engleski). 6 (2): 269–282. doi:10.5498/wjp.v6.i2.269. PMC 4919267. PMID 27354970. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Hilty, Donald M; Sunderji, Nadiya; Suo, Shannon; Chan, Steven; McCarron, Robert M (2018). "Telepsychiatry and other technologies for integrated care: evidence base, best practice models and competencies". International Review of Psychiatry (jezik: engleski). 30 (6): 292–309. doi:10.1080/09540261.2019.1571483. PMID 30821540. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Miller, Thomas W.; Burton, Deborah C.; Hill, Kelly; Luftman, Ginny; Veltkemp, Lane J.; Swope, Marion (2005). "Telepsychiatry: Critical Dimensions for Forensic Services". The Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law (jezik: engleski). 33 (4): 539–546. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Shore, Jay H; Hilty, Donald M; Yellowlees, Peter (2007). "Emergency Management Guidelines for Telepsychiatry". General Hospital Psychiatry (jezik: engleski). 29 (3): 199–206. doi:10.1016/j.genhosppsych.2007.01.013. PMC 1986661. PMID 17484936. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Williams, M.; Pfeffer, M.; Boyle, J.; Hilty, D.M. (2009). Telepsychiatry in the Emergency Department: Overview and Case Studies (PDF) (Izvještaj) (jezik: engleski). California HealthCare Foundation. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ "How Emergency Departments Can Reduce Psychiatric Patient Boarding". Integrated Telehealth Partners (jezik: engleski). Psychiatric Medical Care, LLC. 2023. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b c Adaji, Akuh; Fortney, John (2017). "Telepsychiatry in Integrated Care Settings". Focus (jezik: engleski). 15 (3): 257–263. doi:10.1176/appi.focus.20170007. PMC 6519551. PMID 31975855. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Hollis, Chris; Hall, Charlotte L; Jones, Rebecca; Marston, Louise; Le Novere, Marie; Hunter, Rachael; Brown, Beverley J; Sanderson, Charlotte; Andrén, Per; Bennett, Sophie D; Chamberlain, Liam R; Davies, E Bethan; Evans, Amber; Kouzoupi, Natalia; McKenzie, Caitlin; Heyman, Isobel; Khan, Kareem; Kilgariff, Joseph; Glazebrook, Cristine; Mataix-Cols, David; Murphy, Tara; Serlachius, Eva; Murray, Elizabeth (2021). "Therapist-supported online remote behavioural intervention for tics in children and adolescents in England (ORBIT): A multicentre, parallel group, single-blind, randomised controlled trial". The Lancet Psychiatry (jezik: engleski). 8 (10): 871–882. doi:10.1016/S2215-0366(21)00235-2. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Khan, Kareem; Hollis, Chris; Hall, Charlotte L.; Davies, E. Bethan; Murray, Elizabeth; Andrén, Per; Mataix-Cols, David; Murphy, Tara; Glazebrook, Cris (2022). "Factors influencing the efficacy of an online behavioural intervention for children and young people with tics: Process evaluation of a randomised controlled trial". Journal of Behavioral and Cognitive Therapy (jezik: engleski). 32 (3): 197–206. doi:10.1016/j.jbct.2022.02.005. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Hakak, Rashelle; Szeftel, Roxy (2008). "Clinical Use of Telemedicine in Child Psychiatry". Focus (jezik: engleski). 6 (3): 293–301. doi:10.1176/foc.6.3.foc293. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Sharma, Gunjan; Devan, Karrish (2023). "The effectiveness of telepsychiatry: thematic review". BJPsych Bulletin (jezik: engleski). 47 (2): 82–89. doi:10.1192/bjb.2021.115. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Uscher-Pines, Lori; Bouskill, Kathryn E; Sousa, Jessica; Shen, Mimi; Fischer, Shira H (2020). "Experiences of Medicaid Programs and Health Centers in Implementing Telehealth". RAND Health Quarterly (jezik: engleski). 8 (4): RR–2564–ASPE. PMC 7302318. PMID 32582468. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ "Telemental Health Comparisons" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 23. 1. 2026. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Zumbrun, Joshua (2022). "Mental-Health Care Shortage Is Being Treated With Outdated Ratios". The Wall Street Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ a b Winkler, Rolfe (2022). "The Failed Promise of Online Mental-Health Treatment". The Wall Street Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Gormley, Brian (2022). "U.S. Infrastructure Law Gives Boost to Booming Telehealth Sector". The Wall Street Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Pramuk, Jacob (2021). "Biden signs $1 trillion bipartisan infrastructure bill into law, unlocking funds for transportation, broadband, utilities". CNBC (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Safdar, Khadeeja; Fuller, Andrea (2022). "Misleading Ads Fueled Rapid Growth of Online Mental Health Companies". The Wall Street Journal (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Tharoor, Hema; Thara, Rangaswamy (2020). "Evolution of Community Telepsychiatry in India Showcasing the SCARF Model". Indian Journal of Psychological Medicine (jezik: engleski). 42 (5 Suppl): 69S–74S. doi:10.1177/0253717620958161. PMC 7736739. PMID 33354068. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ "Mobile Telepsychiatry" (jezik: engleski). Schizophrenia Research Foundation (SCARF). Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Hong, James SW; Sheriff, Rebecca; Smith, Katharine; Tomlinson, Anneka; Saad, Fathi; Smith, Tanya; Engelthaler, Tomas; Phiri, Peter; Henshall, Catherine; Ede, Roger; Denis, Mike; Mitter, Pamina; D'Agostino, Armando; Cerveri, Giancarlo; Tomassi, Simona; Rathod, Shanaya; Broughton, Nick; Marlowe, Karl; Geddes, John; Cipriani, Andrea (2021). "Impact of COVID-19 on telepsychiatry at the service and individual patient level across two UK NHS mental health Trusts". BMJ Mental Health (jezik: engleski). 24 (4): 161–166. doi:10.1136/ebmental-2021-300287. ISSN 1362-0347. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Patel, Rashmi; Irving, Jessica; Brinn, Aimee; Broadbent, Matthew; Shetty, Hitesh; Pritchard, Megan; Downs, Johnny; Stewart, Robert; Harland, Robert; McGuire, Philip (2021). "Impact of the COVID-19 pandemic on remote mental healthcare and prescribing in psychiatry: an electronic health record study". BMJ Open (jezik: engleski). 11 (3): e046365. doi:10.1136/bmjopen-2020-046365. PMID 33785494. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Acharibasam, Jeremiah W; Wynn, Rolf (2018). "Telemental Health in Low- and Middle-Income Countries: A Systematic Review". International Journal of Telemedicine and Applications (jezik: engleski). 2018: 9602821. doi:10.1155/2018/9602821. PMC 6241375. PMID 30519259. Pristupljeno 27. 6. 2026.
- ^ Mahmoud, Kareem; Jaramillo, Catalina; Barteit, Sandra (2022). "Telemedicine in Low- and Middle-Income Countries During the COVID-19 Pandemic: A Scoping Review". Frontiers in Public Health (jezik: engleski). 10: 914423. doi:10.3389/fpubh.2022.914423. Pristupljeno 27. 6. 2026.
Dodatna literatura
- Brunt, Thomas J.; Gale-Grant, Oliver (2022). "Telepsychiatry: what clinicians need to know about digital mental healthcare". BJPsych Advances (jezik: engleski). 29 (4): 230–238. doi:10.1192/bja.2022.42. ISSN 2056-4678.
- Telehealth for the Treatment of Serious Mental Illness and Substance Use Disorders (PDF) (Report). SAMHSA Publication (jezik: engleski). PEP21-06-02-001. Rockville, MD: Substance Abuse and Mental Health Services Administration. 2021.
- Appleton, Rebecca; Barnett, Phoebe; Vera San Juan, Norha; Tuudah, Elizabeth; Lyons, Natasha; Parker, Jennie; Roxburgh, Emily; Spyridonidis, Spyros; Tamworth, Millie; Worden, Minnie; Yilmaz, Melisa; Sevdalis, Nick; Lloyd-Evans, Brynmor; Needle, Justin J.; Johnson, Sonia (2023). "Implementation strategies for telemental health: a systematic review". BMC Health Services Research (jezik: engleski). 23 (1): 78. doi:10.1186/s12913-022-08993-1. ISSN 1472-6963.
Vanjski linkovi
- Digitalne tehnologije i telepsihijatrija, NIHR Oxford Biomedical Research Centre (en)
- Resursni centar za telepsihijatriju, Američko udruženje psihijatara (en)
- Priručnik za telepsihijatriju, Američko udruženje psihijatara (en)
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.









