U genetici, hromosomska translokacija je hromosomska abnormalnost prozrokovana međuhromosomskom reorganizacijom dijelova nehomolognih hromosoma. Genska uloga može nestati kada se premještanju pridružuju i dva odvojena gena, čija je pojava česta u kanceroznim stanjima. To je otkriveno u citogenetičkim ili kariotipskim analizama pogođenih ćelija.[1][2]
Translokacije mogu biti uravnotežene čak i u razmjeni materijala bez dodatka ili nedostatka genetičke informacije, a u idealnoj definiciji - sa punom funkcionalnošću.
Neuravnotežena (nebalansirana) translokacija nastaje onda kada je nejednaka razmjena hromosomskog materijala uz pojavu viška ili nedostatka određenih gena.
Za označavanje međuhromosomskih translokacija u hromosomskoj garnituri čovjeka koristi se odgovarajući Međunarodni sistem za citogenetičku nomenklaturu ([[Engleski jezik|eng. International System for Human Cytogenetic Nomenclature: ISCN'). Tako oznaka 't (A; B) (P1; Q2)' upućuje na translokaciju između hromosoma A i hromosoma B. Informacije u drugom setu zagrada kada se dalje označava precizno mjesto unutar hromosoma za hromozome A i B, odnosno p ukazuje da se ona dešava na kratkom kraku hromozoma, a q da je na dugom. Brojevi nakon p ili q se odnosie na područja, grupe (trake) i podgrupe koje se vide nakon posebnog bojenja hromosoma.
^Ibrulj S., Haverić S., Haverić A. (2008): Citogenetičke metode – Primjena u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo,ISBN978-9958-9344-5-2.
^Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN9958-9344-3-4.
^Kurzrock R., Kantarjian H. M., Druker B. J., Talpaz M. (2003): Philadelphia chromosome-positive leukemias: from basic mechanisms to molecular therapeutics. Ann. Intern. Med., 138 (10): 819–830.