Čulo ravnoteže
Tanka ravna strelica: smjer toka spore komponente
Deblja ravna strelica: pravac strujanja brze komponente
Zakrivljene strelice: pravac toka endolimfe u horizontalnom polukružnom kanalu:
AC - prednji kanal,
PC - stražnji kanal,
HC - horizontalni kanal
.
Čulo ravnoteže kičmenjaka, uključujući i čovjeka je smješteno u pet šupljina unutrašnjeg uha, ispunjenih posebnom tečnošću–endolimfom. To su tri polukružna kanala, duguljasta (utriculus) i obla (saculus) vrećica. Ovaj aparat djeluje potpuno nezavisno od funkcije sluha i učestvuje u održavanju ravnoteže i položaja tijela. Polukružni kanali su međusobno postavljeni pod pravim uglom, pa mogu osjetiti svaki položaj glave: završavaju proširenjima (ampulama) u kojima se nalaze treplje sa nervnim vlaknima.[1]
Svaki pokret glave izaziva kretanje tečnosti i stvaranje vrtloga u jednom ili više polukružnih kanala, koji pokreću treplje i tako nadražuju nerve. Stvoreni nervni impulsi prenose poruku o položaju tijela i dostavljaju je u koru velikog mozga. Duguljasta i obla vrećica otkrivaju promjene u položaju tijela u odnosu na silu Zemljine teže. One također sadrže treplje sa nervnim vlaknima, uronjene u želatinoznu materiju, koja sadrži kristale kalcijevog karbonata ("kamenčići" od 1 do l0 μ) -otolite. Pokreti ovih zrnaca, koji nastaju pod uticajem Zemljine teže, nadražuju čulne treplje, a stvoreni nervni impulsi se prenose do mozga. Ovdje, skupa sa obavještenjima čula vida i "dubokog senzibiliteta" učestvuju u formiranju ukupnog osjećaja o položaju tijela u prostoru. Za uspješno održavanje ravnoteže neophodno je normalno funkcioniranje najmanje dva, od tri pomenuta činioca.
U mraku ili kod slijepih osoba ravnoteža se održava zahvaljujući čulu ravnoteže i dubokom senzibilitetu, tj. osjetljivosti na položaj koja je svojstvena unutrašnjim organima, mišićima i tetivama. Gluhi ljudi, sa oštećenim čulom ravnoteže, ali normalnog vida i dubokog senzibiliteta, danju bez poteskoća kontroliraju položaj tijela, dok noću teturaju ili padaju, jer im je isključen i vid. Iste posljedice se javljaju i u slučajevima kada je, uz oštećenje dubokog senzibiliteta, isključeno bilo koje od dva preostala bitna čula.
Ispitivanje funkcije ravnoteže u fiziologiji rada počiva na proučavanju spontanih, prirodnih i provociranih znakova njenog narušavanja. Od spontanih posebno je značajan nistagmus – titranje ili podrhtavanje jednog ili oba oka, kao posljedica oštećenja unutrašnjeg uha ili malog mozga, odnosno čula i nervnih puteva za ravnotežu, kretanje i orijentaciju u prostoru. Pošto se ne javlja obavezno u svim položajima glave, razlikujemo pozicioni nistagmus različitog nivoa. Mnogo više, podataka o funkcionalnosti čula ravnoteže daju posmatranja rotacijskog i toplotnog nistagmusa, koja omogućavaju lokalizaciju mogućih poremećaja. Ako se spoljni slušni hodnik ispire vodom koja je za 7 °C hladnija (30 °C) od normalne tjelesne temperature, javlja se nistagmus na suprotnoj strani ispiranog uha, a pri ispiranju vodom čija je temperatura za 7 °C viša (44 °C) od normalne tjelesne – nastaje nistagmus na istoj strani. Toplotni nistagmus traje od 1'10" do 2'30".
Poremećaji održavanja pravilnog položaja tijela (ortostatike) ogledaju se u tendenciji pada pri odgovarajućim testovima i to na stranu oštećenog unutrašnjeg uha. Kod ispitivanja dinamostatike, tj. održavanja tijela u pokretu, oštećenja funkcije ravnoteže se uočavaju u vidu hoda u obliku zvijezde ili skretanja ruku na stranu oštećenog uha, pri zatvorenim očima. Nestabilnost, zanošenje i pad kod nekih zanimanja mogu izazivati teške pa i fatalne posljedice. Zato se u takvim profesijama funkcija ravnoteže mora redovno kontrolirati posebno za radna mjesta na visini ili u životno opasnim situacijama. Vozači, piloti i kosmonauti su dodatno izloženi i raznim vrstama ubrzanja pa je to i poseban razlog za specijalne testove u profesionalnoj orijentaciji i redovnu kontrolu funkcijskih sposobnosti žula ravnoteže.[2]
Reference
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1996): Biologija (za I. rezred tehničkih i stručnih škola). Ministarstvo obrazovenja, nauke, kulture i sporta FBiH, Sarajevo.
Također pogledajte
Content Disclaimer
Informasi ini disarikan dari Wikipedia dan disajikan kembali untuk tujuan edukasi. Konten tersedia di bawah lisensi CC BY-SA 3.0. Kami tidak bertanggung jawab atas ketidakakuratan data yang bersumber dari kontribusi publik tersebut.
- The information displayed on this website is sourced in part or in whole from Wikipedia and has been adapted for the purpose of restating it. We strive to provide accurate and relevant information, however:
- There is no guarantee of absolute accuracy. Wikipedia is an open, collaborative project that can be edited by anyone, so information is subject to change.
- It is not intended to constitute professional advice. The content displayed is for informational and educational purposes only. For important decisions (e.g., medical, legal, or financial), please consult a professional.
- Content copyright. Wikipedia is licensed under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License (CC BY-SA). This means that content may be reused with appropriate attribution and shared under a similar license.
- Responsible use. Any risk arising from the use of information from this website is entirely the responsibility of the user.
