|
Brđani (Crnogorci)Brđani je do konca 19. st., a kasnije sve rjeđe, naziv za dio kasnijih Crnogoraca koji su de iure ili de facto bili najduže pod Osmanskim Carstvom. Pod Brđanima su se podrazumijevali: Bjelopavlići, Piperi, Rovčani, Moračani, Kuči, Bratonožići, Vasojevići. U ranijem periodu (1817.g.) Pješivci su bili brđansko, a ne crnogorsko pleme[1] a Moračani, Rovčani i Vasojevići ranije nisu bili brđanska nego hercegovačka plemena.[2][3]  Podrobniji članak o temi: Crnogorska plemenaPorijeklo nazivaNaziv Brđani se ustalio tijekom 18. st. i označavao je područja s onim crnogorskim (brdskim ili brđanskim) plemenima koja se do tada nisu uspjela ujediniti sa slobodnom i nezavisnom Crnom Gorom. Vladar i mitropolit Vasilije Petrović Njegoš u svojoj Istoriji Crne Gore 1754. piše kako je rijeka Morača granica između Crne Gore i Brda. Crnogorska Brda su se rasprostirala na teritoriju između rijeka Tare i Lima na sjeveru i Zete i Morače na jugu, odnosno, prostora između planina Zagarač, Prokletije, Mokre planine i Lukavice. Ujedinjenje Brđana s CrnogorcimaNakon Bitke na Krusima 1796. slobodnoj crnogorskoj državi priključuju najprije Piperi i Bjelopavlići. Podrobniji članak o temi: Bitka na KrusimaPrije te bitke, Sveti Petar Cetinjski je uputio poslanicu turskom veziru u Skadru, koja osvjetljava nastojanja za ujedinjenje Brđana s drugim Crnogorcima (citat kao u izvorniku):
U tom se periodu formira Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog. Državni poglavar Danilo I. Petrović se 1850-ih potpisivao kao Knjaz i Gospodar slobodne Crne Gore i Brda. Njegov akt u rangu ustava, usvojen 23. travnja 1855. na Cetinju imao je naziv Zakonik Danila I, kneza i gospodara slobodne Crne Gore i Brda'.[5] Do 1878. sva će se brđanska plemena u potpunosti integrirati unutar Kneževine Crne Gore. ZanimljivostDio Poslanice Brđanima Sv. Petra Cetinjskog iz 1800. godine (citat u originalu):
Vidi jošIzvori
|
