Dalibor Matanić

Dalibor Matanić
Rođenje	21. siječnja 1975. ; Zagreb
Zanimanje	redatelj • scenarist
Godine rada	2000. do danas
Supruga	Helena Minić (2014. –)
WWW	IMDb;
Stranica	www.dalibormatanic.com
Ostale nagrade
	Nagrada Breza za najboljeg debitanta; 2000. Blagajnica hoće ići na more; Zlatna arena za režiju; 2002. Fine mrtve djevojke; 2011. Ćaća; Nagrada "Oktavijan" za najbolji kratki igrani film; 2002. Suša; Vukovar film festival (najbolji kratki film); 2009. Tulum; Sarajevski filmski festival (najbolji kratki film); 2009. Tulum; 2011. Mezanin; Festival international de programmes audiovisuales (FIPA d'or); 2011. Majka asfalta; Nagrada Grada Zagreba za doprinos kulturi; ...
	portal o životopisima ‧ portal o filmu

Dalibor Matanić (Zagreb, 21. siječnja 1975.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.

Životopis

Rodio se je u Zagrebu 1975. godine.

U svom prvom cjelovečernjem filmu, Blagajnica hoće ići na more, Matanić se bavi tematikom iskorištavanja radnika. Drugi Matanićev film, Fine mrtve djevojke, drama je koja prati dvije lezbijke koje zbog svoje seksualnosti dolaze u probleme s drugim stanarima zgrade u kojoj žive. Film je osvojio sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film.^[1]

Godine 2004. snima film o slikarici Slavi Raškaj, 100 minuta slave. Filmom Volim te, Matanić se opet vraća suvremenim temama kroz priču glavnog lika koji je zaražen virusom HIV-a.

Njegov kratkometražni film, Tulum (2009.), osvojio je dvije hrvatske i dvanaest međunarodnih nagrada,^[2]^[3] dok je Zvizdan (2015.) prikazan na 68. Filmskom festivalu u Cannesu gdje je u natjecateljskom programu „Izvjestan pogled” (fr. Un Certain Regard) osvojio i nagradu stručnoga žirija.^[4]

Od 2014. u braku je s glumicom Helenom Minić, s kojom ima troje djece.^[5]

U travnju 2024. godine objavio je da se kaje radi neprimjerenog ponašanja i seksualnog uznemiravanja žena, zbog čega su mu otkazane i brojne poslovne suradnje. U istoj je objavi napisao da se na neko vrijeme povlači iz javnosti kako bi se posvetio liječenju od ovisnosti.^[6]

Filmografija

Dugometražni film

Blagajnica hoće ići na more (2000.)
Fine mrtve djevojke (2002.)
100 minuta slave (2004.)
Volim te (2005.)
Kino Lika (2008.)
Majka asfalta (2010.)
Ćaća (2011.)
Majstori (2013.)
Zvizdan (2015.)
Transmania (2016.)
Egzorcizam (2017.)
Zora (2020.)

Kratkometražni film

Sretno (1998.)
Bag (1999.)
Tišina (2001.)
Suša (2002.)
Djevojčica sa olovkama (2004.)
Tulum (2009.)
Mezanin (2011.)
Debut (2018.)

Televizijske serije

Novine (2016. – 2020.)
Područje bez signala (2021. – 2022.)
Šutnja (2021. – 2023.)

Glumačke suradnje

Matanić često surađuje s istim glumcima. Glumci s kojima najčešće surađuje su Krešimir Mikić i Bojan Navojec.

Glumci

Glumci	Blagajnica hoće ići na more (2000)	Fine mrtve djevojke (2002)	100 minuta slave (2004)	Volim te (2005)	Kino Lika (2008)	Majka asfalta (2010)	Ćaća (2011)	Majstori (2013)	Zvizdan (2015)	Egzorcizam (2017)	Zora (2020)
Bojan Navojec	✘		✘	✘				✘
Nina Violić	✘	✘
Marija Škaričić	✘		✘			✘
Danko Ljuština	✘				✘
Krešimir Mikić		✘	✘	✘	✘	✘		✘			✘
Inge Appelt		✘	✘
Ksenija Marinković			✘						✘
Nada Gačešić-Livaković			✘		✘
Trpimir Jurkić					✘				✘		✘
Ivo Gregurević					✘		✘
Areta Ćurković					✘			✘
Nikša Butijer					✘	✘		✘
Judita Franković						✘	✘
Janko Popović Volarić						✘				✘
Goran Marković									✘		✘
Tihana Lazović									✘		✘

Broj gledatelja

Hrvatska kina

Prema podacima Hrvatskog audiovizualnog centra,^[7] najgledaniji film Dalibora Matanića jest Blagajnica hoće ići na more, njegov prvi film.

Film	Godina proizvodnje	Broj gledatelja
Blagajnica hoće ići na more	2000.	48,849
Fine mrtve djevojke	2002.	14,346
100 minuta slave	2004.	3,268
Volim te	2005.	podaci nisu dostupni
Kino Lika	2008.	18,211
Majka asfalta	2010.	1,619
Ćaća	2011.	1,366
Majstori	2013.	23,378
Zvizdan	2015.	42,815
Transmania	2016.	podaci nisu dostupni
Egzorcizam	2017.	1,611
Zora	2020.	1,163

Izvori

↑ Dalibor Matanić. factum.com.hr. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
↑ "Tulum" Dalibora Matanića nagrađen u Španjolskoj i Italiji. moj-film.hr. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
↑ Mezanin. Art-kino Croatia. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
↑ Dnevnik.hr – Mataniću prestižna nagrada u Cannesu, pristupljeno 24. svibnja 2015.
↑ Srđan Sandić. 9. kolovoza 2023. Dalibor i Helena Matanić o životu s troje djece: "Lola, Max i Neo su nabrijani na 1200 volta". Gloria. Pristupljeno 20. travnja 2024.
↑ Oglasio se Dalibor Matanić: 'Osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice'. Večernji list. 5. travnja 2024. Pristupljeno 11. travnja 2024.
↑ – Publikacija Nacionalni program HAVC-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. rujna 2017.

Vanjske poveznice

Dalibor Matanić – službene stranice Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. rujna 2008. (Wayback Machine) (hrv.) (engl.)
Dalibor Matanić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)

[1] Dalibor Matanić. factum.com.hr. Pristupljeno 30. prosinca 2013.

[2] "Tulum" Dalibora Matanića nagrađen u Španjolskoj i Italiji. moj-film.hr. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.

[3] Mezanin. Art-kino Croatia. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.

[4] Dnevnik.hr – Mataniću prestižna nagrada u Cannesu, pristupljeno 24. svibnja 2015.

[5] Srđan Sandić. 9. kolovoza 2023. Dalibor i Helena Matanić o životu s troje djece: "Lola, Max i Neo su nabrijani na 1200 volta". Gloria. Pristupljeno 20. travnja 2024.

[6] Oglasio se Dalibor Matanić: 'Osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice'. Večernji list. 5. travnja 2024. Pristupljeno 11. travnja 2024.

[7] – Publikacija Nacionalni program HAVC-a Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2017. (Wayback Machine), pristupljeno 17. rujna 2017.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]