|
Kubanski kozaci    
Godine 1897. činili su 47.3% od ukupne populacije u regiji,[3] da bi se tijekom dodatnih deportacija stanovništva i masovnog izgladnjavanja na tom prostoru 1932. i 1933. taj broj drastično smanjio.[4] Danas ih u Kubanskoj regiji ima preko 2.000.000 s činjenicim da taj broj podrazumijeva dodatnih 55% od ukupne populacije koja se postepeno kroz razne oblike sovjetske rusifikacije prestala izjašnjavati u etničkom smislu Ukrajincima. Ista populacija i dalje njeguje određene ukrajinske tradicije i služe se ukrajinsko-ruskom jezičnom kombinacijom Balačkom, ali se u etničkom smislu često izjašnjavaju Kubanskim kozacima.[5] Razlog tomu leži i u činjenici da su kao dinamična vojna zajednica, u političkom smislu, bili planirano više izloženi rusifikacijskoj politici.[6] Povijest doseljenja na KubanZnačajan dio zaporoških kozaka odnosno predaka Kubanskih kozaka nikada nije želio prihvatiti centraliziranu rusku vlast te je tijekom 18. stoljeća u potrazi za slobodom, prebjegao pred ruskom najezdom iz središnje Ukrajine na šire prostore dunavskog ušća i zapadne crnomorske obale, koja se tada nalazila pod slabijom osmanskom kontrolom. Za razliku od ruske vlasti koja je počela zabranjivati svaki oblik ukrajinske kulture i ukrajinski jezik, na dunavskom ušću kozaci su imali relativnu slobodu prakticiranja svojih ukrajinskih obiačaja i političkog odlučivanja te su počeli posredno ratovati na strani osmanske vojske u svojstvu ratnih plaćenika.[7] Veliko vojno iskustvo i vojnička vrlina zaporoških kozaka, izmamljivala je sve veće povlastice i tek obećanje turskog sultana 1778. za stvaranje autonomne Dunavske Siči.[8] S obzirom na to da su zaporoški kozaci imali puno veće povlastice na osamnskom teritoriju nego na ruskom, od kompletne kozačke vojske s prostora Zaporoške Siči u središnjoj Ukrajini, njih čak oko 30% je prebjeglo na prostore oko dunavskog ušća što je postala realna prijetnja da ruska carska vojska, koja je u svojim redovima imala i mnoge Ukrajince, uopće dobije rat protiv Osmanlija.[9] Sve veće pridobivanje zaporoških kozaka u ratne plaćenike na osmanskoj strani, prisilio je rusku caricu i generala Gregorija Potemkina da promjene svoju oštru antiukrajinsku politiku prema kozacima. Potemkin je tada u nekoliko navrata pozivao zaporoške kozake da se vrate na središnje ukrajinske prostore gdje će dobiti dodatna prava. Upravo je dodjeljivanje zemljišta i fiktivne autonomije u današnjoj Kubanskoj regiji bio povod da se zaporoški kozaci u većini vrate u Rusko carstvo i da ratuju na strani ruske carske vojske i svojih pravoslavnih sunarodnjaka.[10] Vojna uloga u Ruskom carstvuU Rusko-turskom ratu (1787. – 1792.), zaporoški kozaci su odigrali ogromnu ulogu u ratu protiv osmanskih osvajača i ujedno su otvorili vrata ruskom proboju na južni Kavkaz. Zaporoški kozaci na prostoru Kubana stekli su ime «Kubanski kozaci» te su s vremenom prihvatili svoju ulogu ponosnih čuvara Ruskog carstva. Nad njima se tijekom 19. stoljeća vršila rusifikacija i asimliacija u sklopu dodatnih emigracija i pristizanja novih ruskih doseljenika.[11] Kubanski kozaci su sudjelovali u svim ruskim ratovima i imali su veliku ulogu u ekspanziji Ruskog carstva prema jugu i istoku. Njihova ukrajinska kultura do danas se očuvala ponajviše kroz narodne pjesme i folklorne plesove. S obzirom na to da je ukrajinski jezik u Ruskom carstvu bio zabranjivan, on se do danas očuvao govoto isključivo u ukrajinskim pjesmama ili ga rijetko koristi uglavnom starija populacija Kubanske regije.[12] Danas je za iste prostore karakteristična uglavnom ukrajinsko-ruska jezična kombinacija Balačka. Literatura
Izvori
Vanjske poveznice
|
