LaserDisc

Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden s engleskog na hrvatski jezik. Obratite pozornost na zaostatke engleskog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično. Slobodno pomozite prevesti i ispraviti članak, vodeći računa o točnosti prijevoda te stilu i pravopisu hrvatskoga jezika. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

LaserDisc
Vrsta medija	Optički disk
Kodiranje	NTSC, PAL
Kapacitet	60 minuta po strani na CLV diskovima; 30 minuta po strani na CAV diskovima
Čitač	Laserski poluvodič valne duljine 780 nm
Razvio/li	Philips, MCA Inc., Pioneer Corporation
Upotreba	Kućni video, pohrana podataka

LaserDisc ili (LD) je format za kućna videa i prvi komercijalni optički disk početno licensiran, prodavan i reklamiran kao MCA DiscoVision (također poznat kao "DiscoVision") 1978 godine u Sjevernoj Americi.

Iako je format bio u stanju pružati video i zvuk više kvalitete nego njegovi suparnici, VHS i Betamax video kazete, LaserDisc nikad nije uspio steći rasprostranjenu upotrebu u Sjevernoj Americi, ponajviše zbog visokih cijena uređaja za reproduciranje i video naslova samih.^[1] Također je ostao u velikoj mjeri neprimjetan format u Europi i Australiji. Međutim, bio je mnogo popularniji u Japanu i mnogo bogatijim regijama jugoistočne Azije, poput Hong Konga, Malezije i Singapura. Tijekom 1990-ih u Hong Kongu je bio prevladavajući medij za iznajmljivanje videa.^[2]

Tehnologije i koncepti iza LaserDisca su temelji kasnijih optičkih diskova, uključujući Compact Disc, DVD i Blu-ray Disc.