Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva
Leopold II., punim imenom Peter Leopold Joseph Anton Joachim Pius Gotthard (Beč, 5. svibnja 1747. – Beč, 1. ožujka 1792.), treći sin Marije Terezije i cara Franje Stjepana Lotarinškog, veliki vojvoda Toskane (1765. -1790.), rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj (1790. – 1792.) iz dinastije Habsburg-Lothringen. Smrt njegove braće, Karla (koji nije imao djece) i Josipa II., 20. veljače 1790., na kraju ga je učinila nasljednikom carske titule. No, sam Leopold nije se previše miješao u bratovu politiku dok je ovaj bio na vlasti, primarno jer je bio zadovoljan svojom funkcijom velikog vojvode Toskane, a i jer je njegov brat, zbog brojnih reformi, postao iznimno nepopularan. Njegovo nemiješanje išlo je do te granice da je, kada ga je umirući Josip II. pozvao u Beč da postane suvladar, Leopold to hladno odbio. Nakon Josipove smrti naslijedio je prijestolje, ali je u Beč stigao tek desetak dana poslije bratove smrti. Leopold II. vladao je iznimno kratko, samo dvije godine, a njegovu vladavinu obilježio je nastavak povlačenja bratovih reformi.[1] Kako je Josip II. ulaskom u Dubički rat (rat između Habzbugovaca i Osmanlija) doveo državu u krizu, a pomoć mu nije pružena zbog radikalnih reformi, morao je povući većinu svojih reformi.[1] Njegovom smrću 1790., Leopold II. je, kao novoizabrani car, dovršio povlačenje tih reformi,[1] ostavivši tako na snazi samo bratov Patent o vjerskoj toleranciji i Patent o ukidanju kmetstva. Uz to, Leopold II. je već sljedeće godine, uvidjevši kako Monarhija gubi u ratu, potpisao Mir u Svištovu i tako istupio iz Dubičkog rata.[1] Kao ni njegov brat, Leopold II. nije reagirao na Francusku revoluciju. Iako su mnoge europske monarhije bile zabrinute liberalizacijom jedne od najstarijih europskih monarhija, braća Josip i Leopold nisu intervenirala zbog čega su dobili, posebice Leopold, etiketu liberalnih vladara. Iako nije intervenirao on, njegov sin Franjo II. je već 1792., odmah nakon očeve smrti, uveo Monarhiju u Francuske revolucionarne ratove kako bi zaustavio tijek Francuske revolucije. Car Leopold II. iznenada je umro 1. ožujka 1792. godine u Beču. Njegova iznenadna smrt potakla je glasine da je zbog svojih liberalnih nazora otrovan. Naslijedio ga je sin Franjo II. IzvoriVanjske poveznice
|