|
Opsada Sinja 1715.
Opsada Sinja bitka je iz Drugog morejskog rata. Grad Sinj su 1686. godine, za vrijeme Prvog morejskog rata, Mlečani oslobodili od osmanske vlasti, koja je trajala gotovo 2 stoljeća. Zbog pozicije i strateškog značaja za sigurnost kršćanske Dalmacije, mletačka vlast grad je dodatno utvrdila i opremila za mogući osmanski napad. Kao i u Kandijskom ratu, stoljeće ranije, 1715. osmanska vojska iz Bosne napada Dalmaciju te u kolovozu napada Sinj i drži ga pod dugotrajnom opsadom. Suprostavljene snageTurskoj vojsci od oko 20 000 vojnika, suprostavila se mala ali dobro obučena mletačka posada. Dalmatinski providur Angelo Emo i kapetan Balbi (sinjski providur) očekivali su napad na Sinj, pa je domaću vojnu posadu od 100-tinjak vojnika, moralaka iz Cetinske krajine, ojačao s pukovnijom profesionalne vojske. Okosnicu obrane upravo je činio taj profesionalni kontigent mletačke vojske sastavljen od oko 700[1] do 900 vojnika pod zapovjedništvom pukovnika Sentilera:
Uz njih je bio i kontignet cernida od nekoliko satnija splitskih i trogirskih cernida pod zapovjedništvom pukovnika Jeronima Katunarića (Cattunari), a tu je i mala topnička posada.[2] Providur je zapisao da je od stanovništva iz unutrašnjosti nemoguće skupiti djelotvornu snagu jer su se razbježali po brdima pa ih ni njihovi vođe ne mogu sakupiti autoritetom i obećanjima o plaći.[1] BitkaViše tisuća turskih vojnika napada Sinj i njegov mali garnizon. Dva tjedna vode se žestoke borbe s velikim gubitcima.[3] Prvog dana opsade, Turci pale dvije crkve (Gospina i sv. Frane) te uništavaju sinjsku Varoš. Idućeg dana Osmanlije su još silovitije napali tvrđavu i oštetili je na nekoliko mjesta pogocima iz lumbardi te kuglama iz topova. Branitelji tvrđave nastavili su žestoko uzvraćati iz mušketa i topova. Nakon teške opsade i herojske obrane u noći između 14. i 15. kolovoza Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 100 poginulih i golem ratni plijen.[nedostaje izvor] Suvremeni istraživači odlazak Turaka pripisuju slomu logistike,[1] manjku hrane i izbijanju dizenterije.[4] Providur Emo šalje pojačanje pod zapovjedništvom pukovnika Detricoa, koje se sastoji od pukovnije hrvatskog konjaništva, dvije pukovnije oltramarina i nekoliko stotina cernida. Gubitci među braniteljima također su veliki, pogotvo u časničkom kadru. Oko stotinu vojnika gine ili kasnije podliježe teškim ozljedama. Oba zapovjednika profesionalnih postrojbi, pukovnik Sentilera i poručnik Šurić, gube život. Među poginulima je kapelan fra Stjepan koji je također poginuo u borbi.[5] Opsadu je s mletačke strane opisao jedan časnik u dnevniku Giornale del blocco ed assedio della fortezza di Sign,[6] dok se u turskoj historiografiji opsada Sinja ne spominje.[7] Uspješna obrana grada zaustavila je prodor Osmanlija prema dalmatinskoj obali i spriječila dovođenje važnih mletačkih gradova u Dalmaciji, poput Splita i Zadra, u nezavidan položaj. Preživjeli branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. U zahvalu za pomoći kapetan Balbi je s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezali su u dva reda riječi:
Danas u čast veličanstvene pobjede nad Turcima i obrane Sinja dalmatinskog Termopila, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka. Muzej Sinjske alke ima rekonstrukciju bitke pod Sinjem iz 1715. Galerija
Izvori
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.png){kind=small}
