Sarin

Sarin ${\displaystyle {\ce {C4H10FO2P}}}$
IUPAC nomenklatura	(RS) -propan-2-il metilfosfonofluoridat
Ostala imena	Sarin
Identifikacijski brojevi
CAS broj	107-44-8 ✓
UN broj	2810 ✓
PubChem broj	7871 ✓
Osnovna svojstva
Molarna masa	140,094 g·mol−1
Izgled	Bistra bezbojna tekućina, smećkasta ako je nečista
Gustoća	1,0887 g/cm3 (25 °C)
Talište	−56 °C
Vrelište	158 °C
Topljivost u vodi	Može se miješati
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Izuzetno smrtonosni živčani bojni otrov NFPA 704 1 4 1
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Sarin (njem. Sarin) ili izopropilni ester metilfluorfosfonske kiseline, C₄H₁₀FO₂P, je živčani bojni otrov iz skupine trilona, i iznimno je otrovan. Djeluje kao inhibitor (kemijska tvar koja u malim količinama usporava ili zaustavlja kemijsku reakciju) enzima kolinesteraze. U čovjekov organizam ulazi kroz organe za disanje, ali i kroz kožu i sluznicu, nadražuje živčani sustav uz pojavu muskarinskog i nikotinskog učinka (suženje zjenica, glavobolja, drhtanje, strah, pojačano lučenje sline) te ubrzo uzrokuje smrt. Bezbojan je i bez mirisa pa se otkriva tek po svojem otrovnom učinku. Upotrijebljen je u Iransko-iračkom ratu (od 1980. do 1988.) i u dvama terorističkim napadima u Japanu, 1994. i 1995. Protuotrov sarinu je atropin.^[1]

Podrobniji članak o temi: Kemijsko oružje

Bojni otrovi su otrovne tvari koje se u ratu koriste za uništavanje ili onesposobljivanje ljudi, životinja i biljaka te za zagađivanje zemljišta i objekata. Glavna su dio kemijskoga oružja i u borbi se njima djeluje iz raznih vrsta kemijskoga streljiva i lansirnih sredstava, od ručne bombe, mina i granata do kemijskih i kasetnih bombi, bojnih glava rakete, zrakoplovnih i drugih uređaja za raspršivanje. To su uglavnom tekućine ili čvrste tvari, rjeđe plinovi.

Haškom konvencijom 1899. prvi je put bila zabranjena proizvodnja i uporaba bojnih otrova u ratne svrhe. Ipak, najviše su se koristili u Prvom svjetskome ratu (122 000 tona uzrokovalo je smrt 91 000 i ozljede 1 297 000 osoba). Iako je Ženevskim protokolom iz lipnja 1925. potvrđena zabrana primjene kemijskoga i biološkoga oružja, uporaba bojnih otrova u ratnim sukobima ipak je nastavljena. Talijanska je vojska u ratu s Etiopijom (1936.) uporabila plikavce i zagušljivce, a japanska vojska u ratu protiv Kine (od 1937. do 1943.) iperit.

Kunić je provjeravao curenja u nekadašnjem pogonu za proizvodnju sarina (Rocky Mountain Arsenal), 1970. Presjek kroz američki raketnu bojnu glavu, koji prikazuje bombe M134 Sarin (oko 1960.) Kemijska struktura sarina.