Vjesnik
Vjesnik, politički dnevni list, izlazio je u Zagrebu, od god. 1940. do 2012. Vjesnik je također bila i značajna izdavačka kuća, koja je izdavala niz drugih izdanja, a u vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj. PovijestPrvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine, a list se zvao Politički vjesnik. Zapravo, u tisku je načinjena pravopisna greška, pa je stajalo pogrešno "vijesnik" umjesto "vjesnik". List je, u ilegali, pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda. Početkom Drugoga svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. Zanimljivo je da u zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola "Smrt fašizmu – Sloboda narodu!" koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split. Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika; bio je to Šerif Šehović. Prve poratne godine Vjesnika protječu u službi novom režimu. Šezdesetih godina širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada izdaje časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija "Plava vrpca Vjesnika", nagrada za pothvate spašavanja na moru. 1960-ih u Vjesniku svoj prvi posao stječe kasnija "najveća živuća enciklopedija hrvatskog kazališta" Dalibor Foretić. Uoči "Hrvatskoga proljeća", list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlade. Kraće vrijeme, 1992. i 1993. godine, list nosi naziv Novi vjesnik. Od 1998. Vjesnik kao prve hrvatske dnevne novine izlazi i na internetu. Prestanak izlaženjaNakon 72 godine Vjesnik je ugašen kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju.[2][3] Prodana naklada je dotad već dulje bila veoma niska i nije nipošto mogla pokriti troškove. Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga je do 26. travnja 2012. izlazio u elektronskom obliku (e-novine), a zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Od dana 12. lipnja 2012. prestaje ažuriranje portala Vjesnik.hr. Hrvatsko kulturno vijeće gašenje Vjesnika označilo je "gašenjem atributa državnosti", a kao razloge toga navelo je neovisnost i nepodobnost vladajućim elitama kao i promicanje kulturnih, športskih i umjetničkih dostignuća.[4] Glavni urednici
KulturaU vrijeme dok je u Vjesnikovoj kulturnoj rubrici radio Dražen Vukov Colić kao kazališni kritičar, prema tvrdnji samog Colića, ta je rubrika ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja te vrste u ondašnjoj Hrvatskoj. Njegovi kolege koji su surađivali s njime u toj rubrici su bili osobama koji su "odredili hrvatsku kulturnu povijest" (abecedno): kazališni kritičar i teatrolog Dalibor Foretić, likovni kritičar i "duhovni otac" i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Vladimir Maleković, kritičar, kolumnist, polemičar i esejist Igor Mandić, novinar i književni kritičar Josip Pavičić, Veselko Tenžera "kao jedini pravi Matošev nasljednik" te televizijski i filmski kritičar Ivan Starčević.[5] Naslovi
Ostala izdanja
Nagrade koje dodjeljuje VjesnikVjesnikove nagrade za umjetnička dostignuća[6]:
Vjesnikova nagrada za pothvate na moru: Izvori
Vanjske poveznice
|