Stećak

Stećak je uobičajeni naziv za kameni nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka na širem području Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i južnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji. Sinonimi za stećak su i nazivi: mramorje, grčko goblje, kaursko groblje i sl. Na samim stećcima nalaze se nazivi:bilig (bilizi), kami (kamenovi), mramor (mramorovi) i nešto rjeđe kuća, zlamenije.^[1] Karakteriše historiju srednjovjekovne bosanske države i njenih susjednih krajeva. Na području današnje Bosne i Hercegovine očuvano je, prema popisu 1971, 59.593 stećaka, u Srbiji 2.267, u Crnoj Gori 3.407, a u Hrvatskoj 4.497.^[2]

Stećci i njihove nekropole su jedna od misterija bosanskohercegovačke historije. Najveće dileme se svode na pitanja njihovog porijekla, pripadnosti pokojnika koji su sahranjivani ispod stećaka, kao i simboličkih poruka koje nose pojedine predstave uklesane na njima. Najviše podataka za historičare daju natpisi koji karakterišu manji broj stećaka. Natpisi govore o različitim društvenim slojevima koji su sahranjivani ispod stećaka, a i različitim vjerskim pripadnostima. Time je opravdana postavka o stećcima kao nadgrobnim spomenicima stanovnika srednjovjekovne Bosne.^[3]

Najpoznatiji stećak na prostorima Bosne je Zgošćanski stećak nađen u okolini Kaknja.^[4] On nema natpis, a zbog izuzetne ukrašenosti neki istraživači, kao što je Đorđe Stratimirović, uzimaju da se radi o grobu Stjepana II Kotromanića. Zgošćanski stećak se sada nalazi u vrtu Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Najpoznatija nekropola u Bosni i Hercegovini je Radimlja kod Stoca.

Stećci su danas najvažniji spomenički dokaz srednjovjekovne Bosne, najupečatljiviji materijalni simbol vremena od 13. do kraja 15. vijeka. Već nakon 1463. i pada Bosne pod Osmanlije stećak počinje ustupati mjesto osmanlijskom nišanu. Iako se glas o njima pronio i prije, stećci se počinju sistematski proučavati od austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i otada svako vrijeme njihovu pripadnost tumači u svoju političku korist. I danas postoje dvije dominantne teorije o njihovoj pripadnosti. Jedna kaže da je riječ o bogumilskim spomenicima, odnosno nadgrobnim spomenicima pripadnika Crkve bosanske, a druga da su ih radili Vlasi, originalna nomadska grupa s ovih prostora. Ono što je sigurno jest da su se ispod stećaka pokopavali pripadnici tri tadašnje konfesije u Bosni i Hercegovini: Crkve bosanske, Rimokatoličke i Pravoslavne.

Stećci, jedinstven primjer srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, poslije sedam godina rada na tom projektu, upisani su na Listu svjetske baštine UNESCO-a (Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu). Tako je 15.07.2016 odlučio Komitet UNESCO-a na zasjedanju u Istanbulu.^[5] Na listi nalazi se ukupno 30 nekropola, od kojih se 22 nalaze na teritoriju Bosne i Hercegovine, po tri na području Srbije i Crne Gore i dvije na teritoriju Hrvatske.^{[6][7][8][9][10]}

Ono po čemu stećci izrazito privlače pažnju jeste njihov izgled i dimenzije, koje su nekada relativno velike, a u rijeđim slučajevima male. Temeljna podjela stećaka jeste ona na ležeće i stojeće, koju je uveo Dimitrije Sergejevski 1952. godine. U prvu grupu spadaju stećci u obliku ploče, sanduka i sanduka sa postoljem, sljemenjak i sljemenjak sa postoljem, dok u drugu grupu spadaju stećci sa dva oblika – stubovi i krstače. Pored ovih temeljnih oblika, koji imaju nekoliko podvrsta i varijanti, postoje i amorfni stećci.

Epitafi stećaka napisani bosančicom svjedok su tadašnje pismenosti. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika (često je i nekoliko njih pokopano ispod stećka). Na nekim primjercima je i potpis dijaka - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikovog života ili molitve.

Ukrasi na stećcima, odnosno njihova simbolika još je enigma, ali ujedno dokaz nasljeđa prahistorijskog doba i antike. Pojavljuju se motivi sunčevog diska, polumjesec u pratnji zvijezde koji izaziva brojna tumačenja, zatim križ i ljiljan, prikazi lova, oruđa i alata, figure muškaraca i žena sa štapovima ili križevima u ruci.

• Šefik Bešlagić: SREDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI — STEĆCI
• glasnik srpskog arheološkog društva, Beograd, 2001
• Hrvatska enciklopedija leksikografski zavod Miroslav Krleža
• Lovrenović, Dubravko: Stećci - bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2008.
• Sergejevski, Dimitrije: Ludmer, edicija: Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1952.
• Lubovac, Ragib Čelebija: Stećci bosanski stil, Šahinpašić, Sarajevo 2016.

• Nekropole stećaka
• Oblici stećaka
• Klesari stećaka
• Predstave na stećcima
• Ukrasi na stećcima
• Simboli na stećcima
• Natpisi na stećcima
• Proučavanje stećaka

Wikicitati imaju citate vezane za: Stećak

Commons ima datoteke na temu: Stećak

• UNESCO - Stećak's - Medieval Tombstones (en)
• Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština
• bhekoturizam - Nominacija stećaka za Listu svjetske kulturne baštine
• Mapa stećaka

Portal Bosna i Hercegovina