Vlatko Vuković Kosača
Vlatko Vuković Kosača (c. 1314. - 1393), bio je vojvoda bosanski[1], velmoža iz roda Kosača. Vlatko je bio sin Vuka Kosače (umro 1359), velmože cara Dušana. Kao vojvoda spominje se prvi put 1378. u povelji bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića Dubrovniku. Imao je brata Hranu Vukovića. Godine 1382. zastupao je kralja u pregovorima s Dubrovnikom zbog problema sa otvaranjem solana i prodaje soli u Novom u Dračevici, te ponovno 1388. u pregovorima s dalmatinskim gradovima. Godine 1388. porazio je Osmanlije u Bici kod Bileće, a 1389. učestvovao u Bici na Kosovu polju. Godine 1390. prisilio je dalmatinske gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke Hvar, Brač i Korčulu da priznaju vlast kralja Bosne Tvrtka I. Poslije Tvrtkove smrti, priznao je njegovog nasljednika Stjepana Dabišu po čijoj je naredbi, zajedno s Pavlom Radinovićem upao na posjede Sankovića, koji su prodali svoj dio Konavala Dubrovčanima. Posjede je proširio na područje Travunije, Huma i Konavala 1391. Sa knezom Pavlom Radinovićem držao je zajednički carinu u Ledenicama. Bio je oženjen, ali nije imao muških potomaka. Nećaku Sandalju Hraniću ostavio je znatno proširenu baštinu. Na groblju blizu današnjeg sela Boljuni, nedaleko od Stoca u Hercegovini nalazi se grob sa natpisom datiran u kraj 15. vijeka, na kojem je isklesano: "Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće 27. avgusta 1388."[2] Literatura
Reference
Vanjski linkovi |