Vučjakovića džamija
Vučjakovića džamija (džamija Nesuh-age Vučjakovića, Džamija pod lipom) smještena je na lijevoj obali Neretve u Mostaru, na uglu Glavne i Bajatove ulice. Proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1] Tu odluku komisija je donijela na sjednici održanoj od 4. do 10. maja 2004. u sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući), Ljiljana Ševo i Tina Wik. Nacionalni spomenik čine džamija s haremom i turbetom Mehmed-age Krehe. HistorijaO porijeklu utemeljitelja ove džamije nema pouzdanih podataka. Prema narodnom predanju rodom je iz Ljubuškog gdje je na gradu sagradio džamiju i mekteb. Godine 1559. bio je dizdar Ljubuške tvrđave. Pored džamija u Mostaru i Ljubuškom, ovaj vakif sagradio je i po jedan mekteb u oba grada i odredio da se iz sredstava njegovog vakufa opravljaju mostovi na Radobolji i Trebižatu. Džamija je sagrađena prije 1564, kada je napisana i pred sudom legalizirana njena vakufnama. Džamija je zatvorena 1941. godine. Tokom druge polovine XX vijeka služila je kao gradski depo, a tokom 1980-ih bila je potpuno napuštena. U ratu 1992–1995. srušena je munara do šerefeta, uništen olovni limeni pokrov, portal mimbera i trijem sa zapadne strane. Tokom 1996-1998. godine sredstvima iz Saudijske Arabije i Jordana džamija je obnovljena. Džamijski harem u ratu je ponovo otvoren, proširen i pretvoren u šehidsko groblje. Rekonstruiran je i vanjski trijem na kamenim stubovima, pokriven kamenom pločom na drvenoj konstrukciji. U džamijskom haremu montirano je i turbe Mehmed-age Krehe. OpisUz Karađoz-begovu i Koski Mehmed-pašinu džamiju, jedna je od tri potkupolne džamije u Mostaru, ali se po islamskoj arhitekturi umnogome razlikuje od te vrste džamija. Pripada ranocarigradskom stilu osmanske arhitekture, koji karakterizira jednoprostorni molitveni dio natkriven kupolom, vanjski trijem na stupovima i tri kupolice te munara prislonjena s desne strane objekta. Elementi mediteranske arhitekture vide se na kapitelima, konzolama, prozorskim okvirima, portalu, koji odražavaju čitljive uplive oblika prisutnih u gotici i romanici. Lisnate konzole s voluticama i prozori na čijim se okvirima profilacija zavija pri dnu doprozornih okvira predstavljaju elemente nastale pod utjecajem dalmatinske renesanse. Unutrašnjost centralne kupole oslikana je. Sastoji se od centralne rozete i vijenaca, koji se spuštaju do kamene kružne profilacije na tamburu. Horizontalna dekorativna vrpca formira završetak te slikarske cjeline. Od kolorita se uočavaju konturni smeđi crteži, kao i obilje plavkaste i crvene boje. Slikarstvo je vrlo dekorativno, te izvedeno na bež podlozi od maltera. Ornamentiku karakteriziraju geometrijski i biljni motivi, što stilski pripada oslikavanju kupola na ovim prostorima u 19. stoljeću. Literatura
Reference
Vanjski linkovi |