Dario Fo
Puno ime	Dario Fo
Rođenje	24. ožujka 1926. Leggiuno-Sangiano, Italija
Smrt	13. listopada 2016. Milano, Italija
Književni period	modernizam
Važnija djela Nećemo platiti! Nećemo platiti! Slučajna smrt jednog anarhista
Nagrade Sonning Award, Univerzitet Kopenhagen, 1981. Premio Eduardo Award, 1985. Obie Award, New York, 1986. Agro Dolce Prize, 1987. Nobelova nagrada za književnost, 1997.
Portal o životopisima

Dario Fo (Leggiuno-Sangiano, 24. ožujka 1926. – Milano, 13. listopada 2016.), talijanski dramski pisac, scenograf, redatelj i glumac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1997. Autor je više od 80 predstava,^[1] od kojih su najpoznatije političke satire Nećemo platiti! Nećemo platiti! i Slučajna smrt jednog anarhista.

Rođen u pokrajini Lombardiji na sjeveru Italije, u djetinjstvu je uz oca (glumca amatera) i djeda (poljoprivrednika) upijao narodne priče i satiričke anegdote. Kao student bježi iz Mussolinijeve vojske.^[2]

U Milanu se javlja kao radijski komičar i kabaretist, izvodeći u prvoj polovici 1950-ih vlastita autorska djela (Prst u oko, Zdravi za ludnicu).^[3] Godine 1954. ženi se glumicom i aktivisticom Francom Rame, s kojom je u braku do njene smrti 2013. Od 1958. zajedno priređuju političke satire. Šezdesetih stječu široku popularnost komičnim skečevima u televizijskoj emisiji Canzonissima.^[1]

Krajem šezdesetih Fo odlazi iz kazališnih institucija i sa suprugom pokreće grupu pučkog teatra, sedamdesetih godina osniva kazališnu komunu u kojoj provodi projekt agitacijskog teatra, a osamdesetih i devedesetih je umjereniji, posvećen liberalnim idejama.^[3]

Prvak političke satire, farse i subverzivnog humora. Progovara iz nekonformističke pozicije, kritizira politički i crkveni establišment, i često je u srazu s vlastima, policijom, cenzorima i medijima. Njegova djela karakterizira "apsurdna mješavina lokalnih dijalekata, latinskih fraza i književnih citata, isporučenih u kombinaciji smijeha i ozbiljnosti".^[2]

Izvršio je velik utjecaj na talijansku umjetnost, kazalište i televiziju druge polovice 20. stoljeća, i bio prvi kazališni djelatnik kojem je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.^[4]

Satira "Sedma: Kradi malo manje" je igrala u zagrebačkoj Komediji.^[5]

• Prst u oko (Il dito nell'occhio), 1953.
• Zdravi za ludnicu (I sani da legare), 1954.
• Lopovi, lutke i gole žene (Ladri, manichini e donne nude), 1957.
• Arkanđeli ne igraju na fliperu (Gli arcangeli non giocano a flipper), 1959.
• Sedma: Kradi malo manje (Settimo: ruba un po’ meno), 1964.
• Izabela, tri karavele i mlatimuda (Isabella, tre caravelle e un cacciaballe), 1963.
• Mislim i pjevam (Ci ragiono e canto), 1966.
• Gospođa je za baciti (La signora è da buttare), 1967.
• Velika pantomima (Grande pantomima), 1968.
• Smiješni misterij (Mistero buffo), 1969.
• Slučajna smrt jednog anarhista (Morte accidentale di un anarchico), 1970.
• Bum, bum! Tko je? Policija! (Pum, pum! Chi è? La polizia!), 1972.
• Nećemo platiti! Nećemo platiti! (Non si paga!, Non si paga!), 1974.
• Trublje i maline (Clacson, trombette e pernacchi), 1981.
• Papa i vještica (Il Papa e la strega), 1989.
• John Padan i otkriće Amerika (Johan Padan a la descoverta de le Americhe), 1991.
• Vrag sa sisama (Il diavolo con le zinne), 1997.

• Nagrada "Sonning" Sveučilišta u Kopenhagenu, 1981.
• Premio Eduardo Award, 1985.
• Kazališna nagrada "Obie", sa suprugom Francom Rame, New York, 1987.^[6]
• Agro Dolce Prize, 1987.
• Nobelova nagrada za književnost, 1997.

• Dario Fo na Nobelprize.org  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. kolovoza 2006. (Wayback Machine)