|
Mosor
 Mosor je planina u Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Proteže se na potezu od zaobalja Splita (Kliška vrata) na sjeverozapadu do doline Cetine u zaobalju Omiša na jugoistoku, te između Kaštelansko-makarske flišne zone u priobalju i pobrđa Zagore u zaobalju. EtimologijaPodrijetlo naziva Mosor ima nekoliko tumačenja:
VrhoviNajviši vrh je Veliki Kabal (1339 m), a jedan od posjećenijih vrhova je Vickov stup (1325 m). Na vrhu Sveti Jure ili Kozik (1319 m)[1] nalazi se istoimena rimokatolička kapelica. Najmanje je poznata Lišnica (950 m) od koje započinje mosorski greben. Ispod Lišnice su ostatci nekadašnje lugarnice i nedavno se pojavila inicijativa za njenom obnovom.[2] Najzapadniji vrh je Debelo brdo (1044 m), na koji se planinari za početak nove planinarske sezone tradicijski se penju od 1989. godine oko Nove godine.[3] Organizira ga za blagdan Tri kralja Stanica planinarskih vodiča Split. Posjetitelji obično ga povežu s usponom na vrh Ljubljan (1262 m).[4] KlimaS obzirom na visinu od preko 1000 m Mosor ima planinsku klimu.[5] Biljni svijetBiljni svijet Mosora dijeli se u nekoliko pojaseva. Na podnožju nalazimo mediteranske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, trslja, žuka, mirta, smrika, businj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijeli graba, u kojem rastu i hrast medunac, crni jasen, maklen, rašeljka, smrdljika i drijen. Najviši je pojas bijeloga graba, koji seže do vrhova Mosora, a sadrži i bijeli jasen, tisu, gorski javor, mušmulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni plast je kržljav, a u višim predjelima vide se tek ostaci šuma. Svojim mirisom goletima posebnu čar daju kadulja, smilje i pelin. Životinjski svijetŽivotinjski svijet na Mosoru je raznolik. Nekoliko neočekivanih pronalazaka je nađeno na Mosoru, kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), koja je pronađena 1979. godine u Đuderinoj jami kod Dugopolja, te endemska mosorska gušterica (Lacerta mosorensis Kolombatović) koja živi na višim predjelima. Brojne su zmije i gušteri kao oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, smeđi blavor, pepeljasti poskok, šarulja, ljuta crnokapica, obični modraš, pjegava crvenkapica, šara poljarica i bjelouška Od relativno malog broja vodozemaca tu se mogu naći siva gubavica (Bombina variegata) te pjegavi daždevnjak,samo i uvijek blizu vode.[5] Od glodavaca tu se može naći: miš stjenar, šumski miš, puh i smeđasta rovka.[5] Od divljači na Mosoru živi zec, jazavac, tvor, lisica, lasica, kuna, vuk, divlja svinja, muflon i divokoza. Brojne su i ptičje vrste kao što su jarebica kamenjarka, fazan, galica čolica, gavran, sovoljuga buljina, sokol, jastreb, orao zmijar. U lipnju 2021. godine na Mosoru je pronađena endemska vrsta ose, Leptochilus quintus, za koju se smatralo da je izumrla.[6] Voda na MosoruMosor oskudjeva vodom što se pripisuje njegovoj vapnenačkoj građi. Na Mosoru postoje sljedeći izvori:
Nekoliko puta u desetljeću, kad su vrlo jake oborine, pojavljuje se stotinjak metara visok slap Koludar.[7] Špilje i jame na MosoruNa Mosoru i u njegovom podnožju nalaze se mnogobrojne špije i jame:
ŠportNa Mosoru se od 2007. održava Mosor Grebbening, treking lige. Utrka starta u Sitnom Gornjem, a cilj je u Omišu.[8] Izvori
Vanjske poveznice
|
||||||||||||||||||||||||||||
