Županija Posavska
Županija Posavska (boš. Posavski kanton) druga je od ukupno deset županija u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine uz rijeku Savu i sastoji se od dvaju teritorijalno odvojenih džepova oko Odžaka i Orašja. Županijsko središte jest grad Orašje. ZemljopisAdministrativna podjelaSjedište Županije nalazi se u Orašju. Županija obuhvaća:
Značajan problem predstavlja i to što je županija teritorijalno rastavljena. Županijska upravaOrašje je županijsko središte u kojem se nalazi sjedište izvršne vlasti (Vlada Županije Posavske). U Domaljevcu je sjedište zakonodavne vlasti (Skupština Županije Posavske), a u Odžaku je sjedište sudbene vlasti. Skupštinu Županije Posavske na osnovi Općih izbora 2018. godine čini 21 zastupnik.[1]
StanovništvoPrema popisu stanovništva iz 2013. godine na području Županije Posavske žive ukupno 43.453 stanovnika.[3]
PovijestGospodarstvoU prijeratnom razdoblju, posebno u posljednjih deset godina, Bosanska Posavina bila je jedno od najbogatijih područja u Bosni i Hercegovini. Značajna je poljoprivredno (Bosanska Posavina najveća je žitnica Bosne i Hercegovine), ekonomski (rafinerija nafte u Bosanskom Brodu i Modriči, tvornice namještaja, tekstila, obuće, metalne industrije, kemijske industrije i drugo), prirodnim riječnim bogatstvima, šumama, a Bosanska Posavina poznata je i po činjenici da je mnogo ljudi bilo na privremenom radu u inozemstvu. Područje je usmjereno k Zapadu s uvjerljivim pokazateljima vrlo brzog uključivanja u europske civilizacijske, ekonomske i kulturne krugove. KulturaNa području Bosanske Posavine živjelo se i mnogo ranije, od pretpovijesti pa sve do danas, što svjedoče razni arheološki nalazi novca i drugih stvari. Nakon godine 1718., kada je došlo do mira između Turaka i Austro-Ugarske, uglavnom su katoličke obitelje iz brdskih sela raseljene po ravnici, jer su se Turci sami naselili po brdima i dolinama. U sela Kopanice, Vidovice, Tolisu i Domaljevac doselili su se Hrvati iz Županje, Babine Grede i Štitara. U današnje općine Derventa i Bosanski Brod naselio se narod podrijetlom iz Hercegovine, i to godine 1735. – 1782. i još jednom u manjem valu 1820. godine, jer je 1697. godine otprilike 20.000 katolika se iselilo s toga područja. U općine Modriča, Gradačac, Orašje, Bosanski Šamac i Brčko narod se doselio najviše iz Mostara, Posušja, Uskoplja, Bugojna, Livna, Duvna, Poreča, Vareša, Imotskog, Dalmacije, Srebrenice, Tuzle, Kraljeve Sutjeske i Olova. S tuzlanskog i srebreničkog područja bilo je masovnih selidbi katolika na područje Posavine. Znamenitosti
Izvori
Vanjske poveznice |