Put za Santiago de Compostela
Svjetska baština – UNESCO
Država	Francuska Španjolska
Godina uvrštenja	1993. (17. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:669
Koordinate	42°35′58″N 5°34′00″W / 42.599444°N 5.566667°W / 42.599444; -5.566667 (WD)

Put Svetog Jakova (francuski put) (španjolski: Camino de Santiago Francés ili samo Camino Francés ) ruta je Puta svetog Jakova, duga oko 800 km, koju prelaze hodočasnici iz pravca Francuske na putu koji vodi u Santiago de Compostelu, grad u kojem se nalaze moći svetog apostola Jakova. Pored Camino Francésa postoje i druge rute prema Santiago de Composteli i to: Engleski, Portugalski, Katalonski, Sjeverni, Baskijski kao i još neki pravci. Ipak Camino Francés je najfrekventniji od svih.

Vijeće Europe mu je 1987. god. dodijelilo titulu "Glavne ulice Europe". UNESCO je 1993. god. proglasio španjolski i francuski dio puta za Santiago UNESCO-ovom svjetskom kulturnom baštinom.

Nastanak klasičnog Camino Francésa, koji vodi od Pirineja ka Santiagu, vezan je s prvom polovinom 11. stoljeća. Godine 1118. je zapisano da je Sancho III. Garcés (1004–1035), kralj od Navarre stvorio predispozicije za pravljenje Puta. Prvo spominjanje korištenja puta vezano je za 1047. godinu. Ista ta ruta koristila se prije od strane hodočasnika koji su išli u Rim i povezivala je kraljevske gradove Jaca (Huesca), Pamplonu (Navarra), Burgos i León.

Klasični Camino Francés počinje na Pirinejima u francuskom gradu Saint-Jean-Pied-de-Port udaljenom oko 769 km od Santiaga, iako u zadnje vrijeme i druga mjesta tvrde da Camino Francés počinje u njima. Svi ti manji putevi ujedinjuju se u mjestu Puente la Reina. Naravno hodočasnici mogu i odstupati od rute ako žele razgledati znamenitosti koje nisu na klasičnom Camino Francésu. Tijekom puta prolazi se najviše životopisnim pejzažima ali je i nekoliko većih gradova ukompnirano u rutu kao mjesta gdje se mogu razgledati znamenitosti i tamo prespavati. Najpoznatija veća mjesta su zasigurno: Pamplona, Burgos, León, Astorga, Portomarín i naravno Santiago de Compostela. U Leónu se Camino Francésu pridružuje ogranak Puta Svetog Jakova koji počinje u Oviedu (španjolski. Camino de la Costa).

Na samom putu je tijekom 11. i 12. stoljeća napravljen veći broj crkava u čast Svetog Jakova ali i prenoćišta (španjolski. Albergue). Osim toga postoji i veliki broj drugih kulturnih vrjednota na Camino Francésu. U manjim mjestima na Putu se skoro uvijek nalazi hodočasnička ulica „Calle del Camino“ ili crkva Svetog Jakova „Iglesia de Santiago“. Duljina puta varira u različitim publikacijama ali za klasični Camino Francés uzima se onaj Put koji započinje u Saint-Jean-Pied-de-Portu i koji je smješten 769 km od Santiaga.

Cijeli Put se prelazi u prosjeku za 30 dana što daje dnevni prosjek od nekih 26 km po danu. Naravno postoje dani kada se može više preći ako to dozvoljava konfiguracija terena, ali i oni dani kada su hodočasnici usporeni kišom, snijegom, bolešću, umorom. U principu se Put spušta prema moru cijelo vrijeme ali postoje dionice kad se Put uspinje.

Tijekom cijeloga Camino Francésa nalaze se prenoćista (albergue) u kojima se za mali novac može prespavati. Cijene noćenja kreću se od 5 do 12 € (srpanj 2012). Na cijelom Putu važe neka pravila: posjedovanje hodočasničke putovnica uvjet je za noćenje, jedna osoba ne može dva dana boraviti u istom prenoćistu (izuzev ako je bolesna), u ranim jutarnjim satima (najčešće do 8 h) se prenoćiste mora napuštati, nema kasnih lijeganja (albergue se zaključavanju u 21 - 22 h) i uznemiravanja drugih hodočasnika i sl.

Postoje i hodočasničke putovnice (credencial) koje se trebaju nabaviti u prenoćištima i u koje se udaraju pečati u svakoj crkvi ili prenoćištu na Putu. Ta iskaznica se kasnije pokazuje u Santiagu de Composteli i preduvjet je dobivanja diplome hodočasnika (španjolski: Compostela). Pored toga moraju biti ispunjeni i sljedeći uvjeti: prijeći najmanje 100 km pješice, odnosno 200 km biciklom ili konjem.

Španjolska je poznata po dobroj hrani i tijekom cijeloga puta kako se mijenjaju pejzaži tako varira i prehrana. U pravilu svaki restoran ima i "hodočasnički menu" u koji ulaze španjolski specijaliteti, pola litre vina i desert, i koji košta oko 8 - 12 € (Cijene iz srpnja 2012.).

Tijekom cijelog puta može se vidjeti žuta strelica koja pokazuje pravac prema Santiagu a kako se put bliži odredištu svakih pola kilometra može se pročitati udaljenost do Santiaga na kamenju ukopanom pored Puta.

• José María Anguita Jaen: Der Jakobsweg. Ein praktischer Reiseführer für den Pilger. 3. Aufl. 2007, ISBN 978-8424104221
• El Camino de Santiago. 1991, ISBN 84-7782-147-X
• Joan Fiol Boada: Der Jakobsweg. Von Montserrat und von Saint Jean Pied de Port. Hampp Verlag. ISBN 978-3-936682-10-6
• Ángel González: El Camino de Santiago por la Costa o Camino Norte. 2004, ISBN 84-241-0479-X
• Raimund Joos, Michael Kasper: Spanien, Camino Francés. 12. Auflage, Stein, Welver 2009, ISBN 3-86686-280-6
• Christian Champion: schlafen ~ essen Spanischer Jakobsweg . CADESA Carola Hansen, München 2008, ISBN 978-3-00-018830-5
• El Camino de Santiago. Antón Pombo. Ed. Anaya Touring. 2004
• El Camino de Santiago. Federación Española de Asociaciones de Amigos del Camino de Santiago. Ed. Valverde. 1993

• Stranica Centro Virtual Cervantes s detaljnim opisima svih povijesnih mjesta i zdanja na Camino Francésu (na španjolskom)
• Službene novine Puta Svetog Jakova  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. rujna 2010. (Wayback Machine) (na španjolskom)
• El Camino Francés (Gronze). Detaljan opis: nastanka, udaljenosti, prenoćišta, gradova i manjih mjesta, kao i drugih zanimljivosti na Camino Francésu
• Camino Navarrais (na francuskom)

v • u Svjetska baština u Francuskoj Kulturna dobra (43) Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Svjetionik Cordouan (2021.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Nica (2021.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.) • Lječilišni grad Vichy (2021.) • Maison Carrée (2023.) Prirodna dobra (6) Bukove prašume Karpata i drugih područja Europe (2021.) • Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.) Mješovita dobra (1) Pireneji-Mont Perdu3) (1997.) Nematerijalna svjetska baština (12) Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.) 1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja  6) Francuski prekomorski posjedi