Rimske cesteRimske ceste predstavljale su važan dio razvoja rimske države, od oko 500. pr. Kr. do vremena ekspanzije pod Republikom i Carstvom.[1][2] Rimske ceste omogućile su Rimljanima kretanje vojski i trgovačkih dobara te prenošenje vijesti.[3] Sustav rimskih cesta bio je dug više 400 000 km, od čega je preko 80 500 bilo popločano.[4][5] Kad je Rim bio na vrhuncu moći, iz njega je vodilo najmanje 29 velikih vojnih cesta.[6] U jednom je trenutku Rimsko Carstvo bilo podijeljeno u 113 provincija kroz koje su se pružale 372 velike ceste.[6] Samo u Galiji je izgrađeno ili popločano 21 000 km cesta, a u Britaniji najmanje 4 000 km.[6] Rimljani su postali prilično vješti u izgradnji cesta,[7] za koje su koristili izraz viae.[8] Bile su namijenjene prijevozu materijala s jedne na drugu lokaciju. Na njima je bilo dozvoljeno hodati i goniti stoku, odnosno voziti različita vozila.[8] Viae su se obično razlikovale od manjih cesta, koji su obično bili zemljani.[8] Mreža rimskih cesta bila je važna za održavanje stabilnosti i širenje Carstva. Legije su ih uspješno koristile, a neki od njih se koriste dan-danas, nekoliko tisućljeća kasnije. U kasnoj antici, su, međutim, te ceste doprinijele propasti Carstva jer su olakšavale prodor barbarima u njegovu dubinu. Izvori
Vanjske poveznice
Information related to Rimske ceste |