BarkijarukAbu al-Muzaffar Rukn ud-Dīn Barkyāruq bin Malikšāh (perzijski: أبو المظفر ركن الدنيا والدين بركياروق بن ملكشاه), Barkijaruk (čvrsti, negaseće svjetlo),[1] (1081. - 1105.) bio je sultan Seldžučke Monarhije od 1094. do smrti. Bio je sin Malik-šaha I[2] te nakon njegove smrti sudjelovao u borbi za nasljedstvo protiv tri brata - Mahmuda I, Ahmeda Sandžara i Mehmeda I.[3] Barkijaruk je na prijestolje u Bagdadu došao u dobi od trinaest godina,[4] i često je od svojih protivnika bio optuživan za nezrelost i neiskustvo. Vodio je ratove da nametne vlast područjima Iraka i Irana, a u manjoj mjeri Siriji gdje su mu lokalni emirili otvoreno prkosili. Za vrijeme njegove vladavine se zbio Prvi križarski rat zbog kojih je seldžučka država ostala bez dijela posjeda u Siriji i Palestini. Godine 1104. se razbolio i odlučio pomiriti s Muhamedom I, formalno podijelivši vlast. Umro je 1105. u Borudžerdu. Nakratko ga je naslijedio malodobni sin Malik-šah II, a ubrzo nakon toga Muhamed I. Reference
|