Eumetazoa (Grčki|grč.]] εὖ - eu = pravo, dobro + μετά - metá, poslije + ζῷον – zóon = životinja) ili Diploblasts, Epitheliozoa, Histozoa su pretpstavljeni bazni kladusživotinja, sestrinska grupaPorifera.[5][6][7][8][9] Osnovni eumetazojski kladusi su Ctenophora i Parahoxozoa.
U ovoj grupi bilo je i nekoliko drugih izumrlih ili nejasnih životnih formi, poput Iotuba i Thectardis.[10]
Glavna opća obilježja eumetazoa uključuju pravo tkiva organizirano u klicine slojeve, prisustvo neurona i embrion koji prolazi kroz stupanj zvani gastrula.
Neki filogenetičari spekulirali su da su spužve i eumetazoa evoluirale odvojeno od jednoćelijskih organizama, što bi značilo da životinjsko carstvo ne tvori kladus (kompletna skupina svih organizama potiče od zajedničkog pretka). Međutim, genetičke studije i neke morfološke karakteristike, poput uobičajene prisutnosti hoanocita, podržavaju zajedničko porijeklo.[11]
Tradicijski, Eumetazoa su glavna grupa životinja u klasifikaciji "Pet carstava" Lynn Margulis i KV Schwartz, koja obuhvata Radiata i Bilateria - sve životinje osim morskih spužvi .[12] Kada se tretira kao formalni takson, Eumetazoa se obično rangiraju kao potcarstvo. Naziv Metazoa takođe se koristi i za označavanje ove grupe, ali se češće odnosi na Animalia u celini. Mnoge sheme razvrstavanja ne uključuju podređeni rang Eumetazoa.
Taksonomija
Široko prihvaćena hipoteza, zasnovana na molekulskim podacima (uglavnom sekvence 18S rRNK) dijeli Bilateralia na četiri natkoljena:
Platyzoa (ponekad uključene u Lophotrochozoa). Poslednje tri grupe su također skupno poznate kao Protostomia.
Međutim, neki skeptici naglašavaju nedosljednosti u novim podacima. Zoolog Claus Nielsen tvrdi u svojoj knjizi "Evolucija životinja: Međuodnosi živih koljena" (Animal Evolution: Interrelationships of the Living Phyla), 2001., podržava klasičnu podjelu Protostomia i Deuterostomia.
Evolucijsko porijeklo
Sugerirano je da jedna vrsta molekularnog sata i jedan pristup interpretaciji fosilnih apisa evolucijsko porijeklo eumetazoa smještaju u ediakaran.[13] Međutim, najraniji eumetazoi možda nisu ostavili jasne fosilne zapise, a druga tumačenja molekulskih satova sugeriraju mogućnost ranijeg porijetkla.[14] Otkrivatlji Vernanimalcula opisuju ga kao fosil bilateralnetriploblastne životinje, koja se pojavila na kraju marinojske glacijacije gledenjaka prije ediakaranskog perioda, što podrazumijeva još ranije porijeklo eumetazoa.[15]
^Lankester, Ray (1877). Notes on the Embryology and classification of the Animal kingdom: comprising a revision of speculations relative to the origin and significance of the germ-layers. Quarterly Journal of Microscopical Science (N.S.), No. 68: 399–454.
^Beklemishev, V.L. The basis of the comparative anatomy of the invertebrates [Основы сравнительной анатомии беспозвоночных]. 1st ed., 1944; 2nd ed., 1950; 3rd ed. (2 vols.), 1964. English translation, 1969, [1]. Akademia Nauk, Moscow, Leningrad.
^Giribet, Gonzalo (1. 10. 2016). "Genomics and the animal tree of life: conflicts and future prospects". Zoologica Scripta. 45: 14–21. doi:10.1111/zsc.12215.
Nielsen, C. 2001. Animal Evolution: Interrelationships of the Living Phyla, 2nd edition, 563 pp. Oxford Univ. Press, Oxford. ISBN0-19-850681-3
Borchiellini, C. Manuel; Alivon, E.; Boury-Esnault, N.; Vacelet, J.; Le-Parco, Y. (2001). "Sponge paraphyly and the origin of Metazoa". Journal of Evolutionary Biology. 14 (1): 171–179. doi:10.1046/j.1420-9101.2001.00244.x.
Peterson, Kevin J.; McPeek, Mark A.; Evans, David A.D. (2005). "Tempo & mode of early animal evolution: inferences from rocks, Hox, & molecular clocks". Paleobiology. 31 (Supp 2): 36–55.